TESTAMENT HERCEGA STEFANA KOSAČE NOVI, 20. MAJ 1466 (utorak) | Plemenito

TESTAMENT HERCEGA STEFANA KOSAČE NOVI, 20. MAJ 1466 (utorak) | Plemenito

TESTAMENT HERCEGA STEFANA KOSAČE NOVI, 20. MAJ 1466 (utorak)


 

Oporuka gospodara zemlje, po njegovoj tituli prozvanoj Hercegovinom, načinjena je u Novome 1466. godine, u predvečerje gospodarstva rudinskih (drinskih) knezova Kosača oblašću čije je granice odredio veoma značajni prethodnik mu Sandalj. Herceg Stefan našao se na čelu ove zemlje u vrijeme sve izvjesnijeg njenog pada pod tursku vlast i doživio je duboke porodične nesreće odlaska na tursku stranu jednoga sina, pa čak i pomaganja turskome osvajanju jednoga sina. Naslijedio ga je najmlađi Vlatko koji je u zimu 1481/82. dočekao ulazak Turaka u Novi čime je obilježen pad sve Hercegovine pod tursku vlast. Herceg Stefan upokojio se, dakle, u Novome, a zemlja mu bijaše odasvud pritisnuta turskom silom. Gdje je sahranjen? Ovo pitanje okupiralo je istraživače. U više navrata upućivao sam predloge za izvođenje arheoloških iskopavanja u Starom gradu u Novom. I na gornjem gradskom trgu, unutar starih zidina, i na donjem trgu gdje je 1473/4. podizana crkva Sv. Arhiđakona Stefana, u vrijeme hercega Vlatka, a zahvaljujući novčanom daru Dubrovačke republike. Poznata su imena dubrovačkih majstora i nekih darodavaca iz Konavala. Po mome osjećaju, i savremena dubrovačka dokumenta i uvidi iz arheoloških sondaža u zoni katoličke crkve Sv. Jeronima (iz 1687) ukazuju na mogućnost ukopa starog Hercega na tome mjestu. Valja se upitati, šta je navelo hercega Vlatka da u času beznađa, kada je njegova zemlja odasvud pritisnuta turskim osvajanjem, krene zamašni i neizvjesni građevinski poduhvat? Nije nam poznato mjesto ukopa niti jednog od najznačajnijih Kosača: velikog vojvode rusaga bosanskoga Vlatka Vukovića, Sandalja Hranića, kao i hercega Stefana!


Kada su naši Hercegovci, predvođeni prezaslužnim vladikom Gerasimom (Petranovićem) počeli raditi na gradnji crkve Sv. Arhangela Mihaila u Starome gradu, vladika je, obraćajući se austrougarskim vlastima, kazivao da je na tome mjestu stajala crkva iste posvete podignuta od hercega Stefana. U novskom selu Sušćepan, u blizini srednjevjekovne parohijske crkve Sv. Arhiđakona i Prvomučenika Stefana, kazuje se mjesto, gdje narod veli da je sahranjen stari herceg. Puno toga upućuje na Novi.


I danas se odlično sjećam kripti i grobova unutar i izvan temelja stare crkve hercega Vlatka na donjem novskom trgu koje je otkrio razorni zemljotres 1979. godine. Na tome prostoru, postojalo je groblje koje je bilo vidljivo sve do druge polovine 18. vijeka.


Na ovom mjestu, pružam transliteraciju oporuke hercega Stefana o kojemu se u domaćoj istoriografiji kazuje da je bio sklon podržavanju jeretika, ili je čak i sam pripadao jeretičkim organizacijama koje su djelovale u Bosni u to vrijeme. Ova oporuka govori, kao i oporuka gosta Radina koji se u ovome dokumentu pojavljuje kao svjedok uz mitropolita Davida, bolje od bilo kakvog komentara.

 

 

NOVI, 20. maj 1466 (utorak)

 

Testamenat velikoslavnoga g(ospo)d(i)na Stjepana (stҌpana) Kosače ko(j)i govori ovakoj:

†V imje velikago Otca, v isplnjen(i)je S(i)na, v savršenje Prisvetaago Duha, o Prislavna Troice, slava Tebje.


B(o)g daj g(ospo)d(i)nu hercegu Stjepanu svako dobro počelo počinjati i svrševati u dobar čas na zdravje i na veselje i na duševno spasenje. Ovoj neka se zna, takoj govori g(ospo)d(i)n herceg Stjepan, jer na 20. maja mjeseca u utornik ljet(a) Gospogijeh na 1446 ljeto u našem gradu Novom na moru učinih sai testamenat našem tečenju i imanju što je nam B(o)g dao.


Najprvo, za moju dušicu na slavu i na službu B(o)žiju .10. tisuć zlatijeh dukat. Po tomu, s(i)nu mi knezu Vlatku .30. tisuć zlatijeh dukat. Po tom s(i)nu mi knezu Stjepanu .30. tisuć zlatijeh dukat. Potom, gospoi Cecilije tisuću zlatijeh dukat, k tomu od sudov srebrnijeh gospoi Cecili dvije kupe i dvije kruglje i dva pezara i dvije zdjele i šest žlic. K tomu, dva pasa. K tomu, komat aksamita zlatom štono će biti svite. K tomu, što se nahodi pri njoj nje(zina) okruta u svitah, u sudovjeh i u svem što se nahodi pri gospogi Cecili što no sam jaa dao od kol je došla u kuću našu, onoj da ima. K tomu, štono sam s(a)da oporučio, k tomuj da se toj ispuni gospogi Cecilije.


I jošte s(i)nu mi Stjepanu moći moje i ikone koje su pri meni nošene okovane zlatom i srebrom i biserom načinjane. K tomu, krunu bisernu Stjepanu. K tomu, od sudov i od pasov i od divizaa i od prstenov i kolarinov, najprvo kondijer ko(ji) je od rambota ko(ji) je od kamena jašpara. K tomu, drugi kondijer veliki ko(ji) je bio g(ospo)d(i)na vevode Sandalja srebrni. K tomu, velika stucija srebrna koja je najvećja i taj Stjepanu s tijemaj kondijerama (kondҌrama). K tomu, četiri kolarini koji su s kamenjem Stjepanu. K tomu, pas ko(ji) je činjen g(o)spogi Barbari Stjepanu, a ta(j) je pas činjen z biserom. K tomuj, prstenci g(ospo)d(i)na hercega što ih se naagje s kamenjem i svacijeh, Stjepanu. K tomu, četiri divize, Stjepanu. K tomu, svite gospogje Barbare, koliko ih se nagje, sinu mi Stjepanu, ako mu B(o)g da g(o)spoju svoju imati. K tomu, od svita mo(ij)eh šuba velika crljena aksamita koja je od g(ospo)d(i)na kralja Matijaaša. K tomu, šuba caljena grimiza sa zlatom podstavljena zibilini. K tomu, plašt carljenoga damaškina s zlatom podsta(v)ljen podsta(v)ljen (!) čendom cjelinom, i toj Stjepanu. K tomu, .101. zdjele srebrne n .3. žmulaka i .12. žlica i .3. čašica, toj s(i)nu mi Stjepanu. Ostala komora vsa, izam kako se i što inomu više piše, da se razdijeli tremi mo(ij)em sinovom što se nagje sudovjeh i u pasovjeh i u svitah rjezanijeh i nerezanijeh i u inom pokućju i stvareh svijeh tečenja moga od velika do mala, toj sve mo(ij)em trem sinovom Vladislavu, Vlatku i Stjepanu, tako jednomu, tako i drugomu, tako i tretjemu, sve na troje.

I toj sve više pisano imenovano blago moje i imanje moje, postavih u kući mojoj u Dubrovniku na ufanje Božije našijeh dobrijeh i srčanijeh, starijeh i novijeh prijateljaa kneza i vlasteo, i sve općine vlasteo dubrovačcijeh. I takoj da je na volju menje, za mene, ni sinov mi, ni s jednijem človjekom u općinu, nego da je moje imanje vse više pisano i imenovano na moju volju. Zgodilo li bi se moje priminutje od segaj svijeta prvo mo(ij)eh sinov više rečenijeh, da imaa i hoće biti sinovom mo(ij)em više imenovanijem kako se i što komu njih udrži u ovom testamentu.


I na toj izabrah moje srdačne prijatelje s mo(ij)jem punijem hotjenjem kneza Šišmundu Žunjevića i kneza Bartola Gučetićja i kneza Andruška Sorkočevića da budu oni pri više rečeni s podobnijem vremenom na punu moju riječ i moj testamenat ispuniti i namjestiti i razdjeliti po dostojaanju kako se u sijem testamentu sdrži na vlašt.


Najprvo, za dušu moju i u toj vse više pisano i imenovano vjerovah i poufah tri od slug i kućjani mo(ij)eh vjerovanijeh od redovnikov mo(ij)eh g(ospo)d(i)na gosta Radina i g(ospo)d(i)na mitropolita Davida i kneza Pribisava Vukotićja, jer su oni tri kućjane mo(j)i, Tomu vsemu više pisanomu svjedoci. I da budu o vse o toj više rečeno jedini jedna strana i druga su onimi vlasteli  s knezom Šišmundom Žunjevićjem i s knezom Bartolom Živanovićem Gučetićem i s knezom Andruškom Sorkočevićem razrediti i razdjeliti po dostojanju kako sam jaa odlučio i upisao.


I za veće stanovitstvo i vjerovanje pečatih mojom vjerovanom zakonitom pečatju velikom da toj ne može ni hoće na manje doiti ni za jednoga človjeka svijećnjega ni za volju ni jednoga sinov mo(j)ih. I zaklinjam i molju dobre i srčane prijatelje moje kneza i vlasteo dubrovačcijeh i jošte zaklinjam B(o)gom Višnjijem i svijemi svetimi od vijeka i do vijeka  B(o)gu ugodivšimi da ne bude vami na manje doiti sije moje više rečeno imenovaano, jer toj učinih bude u puti vele bolestan, a u pameti mojoj na punu krijepak i pametju mojom slobo(d)aran.


I takoj, jaa Stjepan govoru, ako umre Vlatko prvo Stjepana, dio Vlatkov i Stjepanov Stjepanu. Ako li umre prvo Stjepan, dio Stjepanov Vlatku. I priporučuju Stjepana Vlatku š njegovijem dijelom i moju zadužbinu, B(o)g ti i duša.

I na 1446 ljeto na .21. maža mjeseca jaa Andrija sin Franka Sorkočevićja jesam svijedok na ovoj odzgor pisanno.


I ja Monaldo Viganti jesam svijedok na ovi teastamenat i umoljen jesam se podpisao mojom rukom vlaštitom na .21. maža 1466 ljeto.


I ja Tadioko sin Maroja Nalješkovićja jesam svijedok  na ovizi odzgor pisani testamenat i umoljen od g(ospo)d(i)na hercega Stjepana jesam se podpisao na 1466 ljeto na .21. mjeseca maža.

 

 

AUTOR: Goran Ž. Komar



[1] Grupa autora predvođena pok. Svetislavom Vučenovićem, Herceg Novi - staro gradsko jezgro, tom 7., arheološka istraživanja, Herceg Novi, 1982, 20-25. Takođe, plan ostataka građevine u sondi 3 otvorenoj u zoni donjeg gradskog trga. Autori saopštavaju prisustvo dvije grobnice sa mermernim poklopnicima „koje nisu otvarane“. U pripremi moj rad posvećen staroj crkvi na Donjem gradskom trgu u Novome.




























slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg

Ključne riječi:

Hum Crkva Ikona Jevanđelje Ćirilica Srbi