TESTAMENT GOSTA RADINA DUBROVNIK, 5. JANUAR 1466. | Plemenito

TESTAMENT GOSTA RADINA DUBROVNIK, 5. JANUAR 1466. | Plemenito

TESTAMENT GOSTA RADINA DUBROVNIK, 5. JANUAR 1466.



Testament Gosta Radina, visokog službenika na dvoru hercega Stefana Kosače, koji je nastupio i kao svjedok na testamentu svoga gospodara u Novome 1466. godine. Testament Gosta Radina čuva se u Državnom Arhivu Dubrovnika (Testamenta Notariae 1467 ad 1471) i tokom proljeća 2012. godine, ja sam, na originalu, dovršio njegovo rasčitavanje. Uvjeren da je potrebno doprinositi rasvjetljavanju i približavanju najširoj čitalačkoj publici temeljnih arhivskih, a posebno ćiriličnih dokumenata srpskog naroda, pružam ovdje transliteraciju savremenim Vukovim pismom ovog značajnog srednjovjekovnog dokumenta. Testament govori sam za sebe, bolje nego bilo kakav komentar, o dubini pravoslavne vjere njegovog sastavljača.

 

TESTAMENT GOSTA RADINA

 

Neka je svidjenije svemog(uće)ga G(ospo)d(i)na B(og)a i u znanje samovladuštaago i B(o)goljubimaago g(o)spostva dubrovačkoga, jere jaa gost Radin buduće m(i)lostiju B(o)žjom namjestan u svojoj pameti na svako cijelo i istino ufanje da mi je nepotvoreno za mene i ko(j)i mene. Postavih u kneza Tadioka Marojevićja i u sinovca mu Maroja Naokovića kako se i što zdrži i uzdrži u zapisjeh i načinijeh. Kojaa pisma jedna su u Notari g(o)spostva dubrovačkoga, a druga pisma jesu u mene gosta Radina od iste ruke kneza Tadioka Marojevićja, a pod njegovu pečat vjerovanu za ti za isti pokladu eda lib se što zgodilo menie gostu Radinu smrt li, ali ko(j)im drugem uzrokom, taj pisma ostaju i jesu u (J)ovan Kaboga[1] ko(j)i se zdrže u imenu u više rečenijeh pismjeh i poveljah, za koji poklad s(a)da odlučih i razredih na bolji i na pravi nego što se i kako imenuje u prvijeh pismjeh. S(a)da ovoj poslijegnje od prvijeh pismo učinismo da zdrži sva ina i po sem pismu mojem gosta Radina da se imaa i hoće razrediti i učiti za moje rečeno imanje koje se nahodi u prvijeh više rečenijeh poveljah da je svakomu momu surodniku, a ili sluzi, ali prijatelju, na punu i na tvrdu moje razregjenje.

Najprvo za moju dušu gosta Radina .6.sat dukat zlatijeh da se dadu[2] na službu Božiju. Taj šest sat dukat da se imaju i hoće dati u ruke netja mi gosta Radina Seoničanina da on taj razdjeli s pravom dušom i z dobrijemi[3]načinom i krštenijem koji su prave vjere Apostolske, pravijem krstjanom, kmetem i pravijem kmeticam krstijanicam. Ko(j)i da za moju dušu svaki velik dan i Svetu Nedjelju i Svetu Petku na zemlju koljena poklečuće govore Svetu Molivitvu (!) Božiju da bi nas izbavio Gospod B(o)g od grijehov našijeh i pomilovao na Strašnom Sudištu vijeku vjekoma, a navlašno da se toj dijeli starijem kmetem i kmeticam. Takoge,[4] tko bi bil ubozi dobri mužje od koje su godje vrste, ili krstjane, ili krstjani ko(j)i grijeha ne ljube, da im imaa i hoće dijeliti rečeni neti mi Radin kako koga vidi i znaa od našega zakona ili slijepa ili hroma ili mlobna ili uboga, kako koga videći, nikomu tri perpere, a nikomu četiri, a nikomu .5., a nikomu .6., a nikomu .7., a nikomu 8. takođe i mrsnijem ljudem, prokaženijem i slijepim i hromijem i gladnijem i žednijem i starcem i staricam tjem da se imaa i hoće davati kako koga vidjeće na velike blage dni i u Svetu Nedjelju i u Svetu Petku i navlašno na dan Svetoga Rož(d)astva Hristova i na Sveto Blagovještenije, Sveto V(a)zkrsenje Gospodnje i na dan Svetoga Georgija moga krsnoga imena. I na dan Svetoga V(a)znesenija Gospogja i na dan Svetoga Petra i na dan Svetoga Pavla i na dan Svetoga Stjepana Prvomučenika i na dan Svetoga Mihalja Arhangela, na dan Svete Nedjelje[5], Djeve Marije, na d(a)n Svijeh Svetijeh. Toj više pisano imenovano kako se i što u sem pismu zdrži, tej .300. dukat da ima dati knez Tadiok Marojevik i sinovac mu Maroje Naoković rečenomu gostu Radinu svrhu njegove vjere koju vjeruje i posta ko-ji posti, da ne može ni hoće na manje donesti ni učiniti više pisanoga imenovanoga .300. dukat, nego razdjeliti pravo i cijelo i istino za moju dušu kako se i što više[6] imenuje, ako neće biti pričešnik Božijem neposlušnikom i ako hoće da mu je mirna i pokojna[7] duša prid Višnjijem Gospodom B(o)gom i prid Svetom Tro(j)icom i nerazdjelimom tijem[8] pravo da upoko(j)i dušu moju koliko ushoće G(ospo)d(i)n B(o)g svemogući.

Takogere, po ti način riječ slovo poslao od tijeh je najprije .3.sat dukat sta(v)lju na ufanje Božije. Drugu trista dukat u oblast i razgledbu kneza Andruška Sorkočevićja i Tadioka Marojevićja da su oni tomuj počelo i svrha razrediti i razdjeliti rečeno zadušje moje gosta Radina po pravomu pravilu ništetnijem i ubozijem, slijepijem i hromijem i sirotam i udovicam. Za to povje i ostavih u njih moje rečeno zadušje svrhu vjere i duše plemistva njih da dijele kako koga vide stara ili uboga, a ili nevoljna čovijeka, nikomu .3. dinari, a njekomu .4., a njekomu .5., a njekomu .3. , a njekomu ?, a njekomu mimo .8. dinara.

K tomu da se imaju svijeće žeći za dušu moju gosta Radina u hramjeh Božijeh na onej Svete velike dni koji se više imenuju, svaku Svetu Nedjelju i Svetu Petku od veće togaj zadušja koje je odlučeno na službu Božiju i svijeh Svetijeh.

Jaa gost Radin ne znaje svršenja životu momu, kada li, gdje li, u koje li vrijeme naredih i sredih i razpisah ostaalo pravo imanje moje bude zdrav u pameti mojoj da stoji rečeno imanje moje sve podpuno menije za menije na moju volju, po svem, u svem i po sve, a zgodilo li se smrt meni [menѢ] gostu Radinu, osta(v)ljam i nareguju ostalo moje imanje.

Najprvo, Vukavi krstjanici bratučeda mi, a kćerši Tvrtkovi .108. dukat. A Gostu Ra-dinu, netju mi Seoničaninu, .100. dukat. A drugoj Vukavi, krstjanici mlajšoj, Vuknin .100. dukat. Stoisavi, mlajšoj mojoj, šest dest dukat. Vukni, sestri mojoj, 60 dukat. Vukni, sestri mojoj, .300. dukat, a Vučici, kćerši mojoj,.200. dukat. A trem krstjam, koji su za mnom pošli najpre, da se daa .60. dukat, a od pročijeh najprije da se daa Pavi nevjesti mi. Stremi, sin mi, dvije tisuće dukat, a kćerši mi Alinci .100. dukat. A sinovcu mi Vladisavu, z duma sinovma, tisuću dukat, a nevjesti mi Ktavi .100. dukat, a slugam mojem ko(j)i su za mnom pošli, najprije, Vukasu komorniku, .100. dukat, Radosavu i bratu mu Vukiću Radilovićem .60. dukat, Radovanu Ostoiću .30, dukat, a četirem Gojtanovićem, Radivoju i Mihoju i Radosavu i Obradu, svijem njim .2. dukat, tako da budu Mihoju tridesti dukat, a onijem svijem trijem .40. dukat. Radonji Vukotiću .40. dukat, Vukiću Vukašinoviću .30. dukat. Obradu i Milici slugam Pavinijem .10. dukat, a Gjurgju i Ilije .10. dukat. A našemu prijatelju knezu Tadioku Morojeviću dvijesti dukat. A šubu moju crvenu od aksamita podstavljenu ciblini koju mi je darovao g(ospo)d(i)n kralj Matijaš. A knezu Andrušku .100. dukat.

A za hram i za greb gdje mi kosti budu i legu .140. dukat.

A ovoj neka se znaju pokladi pravi gost Radin što je tko u mene postavio da mu ne izgine ni na manje doge. Najprije, bratučeda mi gosta Radivoja, .270. dukat, toj da mu se daa djetetu, a sinu Božićka Miloševićja Sjerčanice da mu se da .190. dukat, a Vuoku gostu Uskopaljskomu .110. dukat.

A ostalo moje imanje, ili je u sudovjeh, ili u inom kovu, toj da razdijele četiri sino-vca moji Vladisav i Tvrtko i Juraj i Radič, a ostalo pokućje i imanje moje, toj da je na glave Vukni i Vučni i Mihni i Tvrtku i Jurju i Radiču, ili bi konji, ili su svite moje i bisazi, ili koje god je prtište, izam šuba sa zlatom, onaj da je Tvrtku.

Toj sve više pisano imenovano na ufanije Božije razdjelismo i naredismo da dobar način i razredbu učine tomuj svemu više pisani počteni i više imenovani vlastel knez Druško Sorkočević i knez Tadioko Marojević i š njim moja dva sinovca Vladisav i Tvrtko.

 

Pisano ljet G(o)spodnjeh na: .1466. ljeto m(je)se(c(a) ženara .5. d(a)n u Dubrovniku.

 

 

AUTOR: Goran Ž. Komar


[1] Kod Lj. Stojanovića: „ωvanka Bωga“

[2] Kod Lj. Stojanovića: „daruje“

[3] Kod Lj. Stojanovića: „dobriemЬ“

[4] Kod Lj. S.: „takore“

[5] Precrtano

[6] Kod Lj. S.: „piše“

[7] Kos Lj. S.: „pokina“

[8] Kod Lj. S.: izostavljeno „tѢem“

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg