Stari grad Počitelj | Plemenito

Stari grad Počitelj | Plemenito

Stari grad Počitelj


slike

Stari grad Počitelj
Stari grad Počitelj
Stari grad Počitelj
Stari grad Počitelj
Stari grad Počitelj
Stari grad Počitelj
Stari grad Počitelj
Stari grad Počitelj
Stari grad Počitelj
Stari grad Počitelj

POČITELj, sredovječni grad u župi Dubrave, uz lijevu obalu Neretve, poviše današnje varoši Čapljine, spominje se prvi put 19. februara 1444. To je bio malen grad, koji se po svoj prilici sastojao od jedne kule. Nakon pada Bosne, nastojanjem ugarsko kralja Matije Korvina, radilo se oko utvrđenja Počitelj a, kako bi se tu stvorilo jedno jako uporište protiv turskih osvajanja. U toj akciji kralja Matiju pomagali su Dubrovčani, kao i stari herceg i njegov sin Vlatko. Godine 1465 postavljen je za počiteljskog kneza neki Pavao, koji je zapovijedao ugarskom posadom, koja je bila ovdje smještena. Sva su ta nastojanja bila uzaludna, jer je nakon kratke opsade humski vojvoda Hamzabeg zauzeo Počitelj nešto prije 20. septembra 1471. Od toga vremena pa sve do 1835. sjedio je u Počitelj  dizdar s manjom posadom.

O gradu Počitelju daju nam nešto više podataka dva izvora iz XVII vijeka Po Memibegovićevu opisu u Počitelj u je sjedio aga i zapovijedao posadom od 150 vojnika. Pod gradom je bilo naselje s 300 kuća. Po Evliji Čelebiji tvrđava je malena i niska, ali vrlo tvrda i na njoj su gvozdena vrata. Opkopa nema. U tvrđavi je dizdareva kuća, jedan ambar, jedna mala kula, mala džamija i vodena kula, iz koje se za vrijeme opsade silazi vodi niz skaline od 200 stepenica, kojima se i danas vidi ulaz. U tvrđavi je onda stražarilo 50 vojnika, a u slučaju navale moglo se u nju smjestiti samo 500 branitelja, jer je sasvim malena.

Kako se vidi, u ova dva izvora ne podudara se broj čuvara. Iz drugih izvora znamo da broj kod Evlije Čelebije odgovara pravom stanju. Za vrijeme bečkog rata zapalio je Vule Novković 1669. Počitelj. I u 1698. bila je jedna mletačka navala, i zbog toga zatražili su Počiteljci pomoć od Blagajaca 6 zilhidža 1109. (15 juni 1698).

Sve do pred konac XVII vijeka ostala je tvrđava u Počitelju onakva, kakvu su je zatekli Turci. Prije 1698, možda odmah nakon pada Gabele opasan je Počitelj bedemima, dozidana gradska kula i sagrađene dvije tabije. Kula se zvala Mira L a j e v a, jedna tabija prozvana je M e h m e d p a š i n o m , a druga D e l i b a š i n o m . Za ove nazive — danas u Počitelju potpuno zaboravljene —znamo iz jedne bujruldije od 22. ševala 1109. (1 maj 1698.) na blagajskog kadiju, kojom je naređeno da se usiječe 1700 d i z m i (greda) za izgradnju šarampova od Mehmed pašine tabije do Miralajeve kule i od Neretve do Delibašine tabije. Na blagajski kadiluk otpalo je 1200 komada dizmi, dok se za ostalih 500 ne kaže, ko će ih usjeći. Mehmed-pašina tabija postoji i danas i Počiteljci je zovu Pa š i n a ili C a r e v a tabija, dok je Delibašina potpuno srušena pred kojih osamdeset godina.

Po kome je Mehmed-paši dobila ova tabija svoje ime, zasada se ne zna. Između 1685. i 1697. izmijenila su se na Bosni tri vezira spomenutog imena:

Mehmed-paša Atlagić, Mehmed-paša Korča i Sari Mehmed-paša Osječanin. U grad se ulazilo kroz dvije velike kapije i dvoja mala vrata. Od početka XVIII  do 1835. Vijeka postojala je i počiteljska kapetanija. Od 1782. do 1879. bio je Počitelj sjedište kadiluka. Ukinućem kapetanije napušten je grad, a dokidanjem kotara počela je propadati i varošica, dok nije postala najobičnije selo.

Od počiteljskih dizdara spominju se u raznim izvorima: Mehmedaga (1695, a umro nešto prije 18. XII 1697), njegov sin Ahmedaga (postavljen beratom od 4 džum. II. 1109. ili 18. XII 1697.), Mustafa (1764) i kao zadnji Omeraga Halilagić (umro iza1878). G e d i k t i m a r počiteljskih dizdara bio je u nahiji Vidoška (Stolac), a iznosio je 2000 akči.

Jednom počiteljskom dizdaru, čije nam ime nije poznato, opremili su Dubrovčani 1475 g. na dar sukna u vrijednosti od 25 perpera. Mustahfizi Počitelj a bili su timarlije, ali je bilo 26 mustahfiza a l u f e d ž i j a, koji su postavljeni pri osnutku počiteljske kapetanije (osnovane nešto prije 1713). Godine 1733 bio je u Počitelju mustafhiz neki Džafer, čiji je timar kao odžakluk od 1400 akči bio u selu Rotimlji.

 

IZVOR: Hamdija Kreševljaković, Hamdija Kapiđžić, Stari hercegovački gradovi, Naše starine 2, Sarajevo 1954.

FOTOGRAF: Jovan Vidaković

PRIREDIO: Boris Radaković

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg

Ključne riječi:

Grad Gradina Srednji vijek