SREDNjOVJEKOVNI NOVAC BOSANSKIH KRALjEVA TVRTKA II I STEFANA TOMAŠEVIĆA IZ NUMIZMATIČKE ZBIRKE MUZEJA REPUBLIKE SRPSKE | Plemenito

SREDNjOVJEKOVNI NOVAC BOSANSKIH KRALjEVA TVRTKA II I STEFANA TOMAŠEVIĆA IZ NUMIZMATIČKE ZBIRKE MUZEJA REPUBLIKE SRPSKE | Plemenito

SREDNjOVJEKOVNI NOVAC BOSANSKIH KRALjEVA TVRTKA II I STEFANA TOMAŠEVIĆA IZ NUMIZMATIČKE ZBIRKE MUZEJA REPUBLIKE SRPSKE

U prvoj polovini XV vijeka bosanski vladari Tvrtko II (1404-1408, 1420-1443), Stefan Tomaš (1444-1461) i Stefan Tomašević (1461-1463) kovali su sopstveni novac, zbog čega su dolazili u spor sa Dubrovčanima čiji je novac bio glavno platežno sredstvo u Bosni u prvoj polovini XV vijeka. Dubrovčani su nastojali svim silama da onemoguće bosanske vladare u namjeri da kuju sopstveni novac, pa je svaka nova emisija bosanskih dinara izazivala oštra reagovanja Dubrovčana. U znak protesta što je kraljevska kovnica za Tvrtka II počela da kuje novac, dubrovačka vlada izdaje naredbu o povlačenju svojih trgovaca iz Bosne.[1] Dubrovčani su uporno nastojali da njihov novac bude jedino platežno sredstvo na području Bosne. Drugo se obrazloženje ne bi moglo prihvatiti, jer bosanski vladari, izdavanjem svojih dinara, nisu nikako uskratili Dubrovčanima pravo opticaja njihovog novca.[2] 

Rudarska proizvodnja predstavljala je najvažniji elemenat privrednog života Bosne, a dostigla je svoj vrhunac upravo u prvoj polovini XV vijeka.[3] Privredna aktivnost rudarskih središta privlačila je strane trgovce koji se u velikom broju naseljavaju u gradskim naseljima. Naseobine primorskih trgovaca, prije svega Dubrovčana, rastu brojno i dostižu vrhunac  u trećoj i četvrtoj deceniji XV vijeka.[4]  

Gotovo u svim bosanskim rudnicima bilo je srebra u velikim količinama. U stvari, njega je bilo u tolikim količinama da maksimum proizvodnje svih bosanskih rudnika po svom sadržaju odgovara maksimumu eksploatacije srebra.[5] Srednja Bosna predstavljala je najjači centar rudarske proizvodnje, u čemu je prednjačila Fojnica. Bosna je bila poznata i po nalazištima zlata još od rimskih vremena o čemu svjedoče i pisani izvori i tragovi rimskog rudarstva na terenu.[6] U srednjem vijeku vijesti o zlatu su dosta rijetke, a podaci od bosanskom zlatu u izvorima XIV i XV vijeka su dosta uopšteni i neodređeni. U povelji o slobodi trgovine koju izdaje Mlečanima 1422. godine kralj Tvrtko II, uz ostalo rudno blago, spominje i zlato.[7] Uz bosanske rudnike živjeli su u znatnom broju i dubrovački zlatari, koji su izrađivali zlatne i srebrne predmete, ali su se isto tako mogli baviti i kovanjem novca.

Rudarska proizvodnja svakako je podstakla kovanje domaćeg novca. Nije slučajno što je ban Stjepan II, za čije vladavine počinje rad bosanskih rudnika, prvi vladar koji kuje domaći novac.[8] Rudnici su svuda bili centri gdje su radile kovnice novca, pa se on često označavao imenom tih rudnika (grossi di Brescoa, de Novomonte, de Rudnic). U Srebrenici je već u drugoj polovini XIV vijeka postojala kovnica novca. Srebrenički groševi u dva navrata spominju se 1387. godine. Mada nije sigurno da li je kralj Tvrtko I nakon proglašenja kraljevstva kovao svoj novac, ostaje činjenica da se već 1387. godine pominju srebrenički groševi i da je kovnica u Srebrenici postojala u XIV vijeku.[9]                  

U Bosni se novac kovao od prve polovine XIV vijeka, pa sve do gubitka samostalnosti 1463. godine. U međuvremenu je dolazilo do zastoja u radu ili do potpunih prekida u emisiji novca. Najveći prekid desio se nakon smrti kralja Tvrtka I 1391. godine, i trajao je sve do druge vladavine kralja Tvrtka II (1420-1443). U međuvremenu se na čelu Bosne izmijenilo nekoliko vladara koji nisu kovali svoj novac : Dabiša (1391-1395), Jelena (1395-1398), Ostoja (1398-1404, 1409-1418), Tvrtko II (1404-1408, prvi put) i Stefan Ostojić (1419-1420). Uzrok čestim promjenama na bosanskom tronu u ovom periodu bila je feudalna anarhija, pa se u takvim prilikama rad kovnice novca nije mogao organizovati. U Bosni je bio u opticaju novac susjednih država, naročito dubrovački. Godine 1436. pojavljuju se srebrni dinari  kralja Tvrtka II i otada se novac kuje sve do propasti bosanske države. Međutim, dugo je ostalo nepoznato gdje se nalazila kovnica novca bosanskih vladara u prvoj polovini XV vijeka, jer je Srebrenica tada bila u sastavu Srpske despotovine. Vjerovatno se nalazila u Fojnici, koja je imala sve uslove za rad jedne kovnice. Bila je rudnik bogat srebrom, svakako najveći i najjači u srednjobosanskom rudarskom bazenu. Počevši od tridesetih godina XV vijeka pa nadalje Fojnica postaje jedan od glavnih privrednih središta srednjovjekovne Bosne. Novac označen kao kraljev (grossi di Re; denarii regis Bossine) često se pominje u izvorima, i to obično u vezi sa Fojnicom.[10]

Za druge vladavine Tvrtka II (1420-1443) oživjela je privredna aktivnost rudarskih središta, a to je bilo praćeno snažnim razvojem zanatstva i trgovine, što je omogućilo kralju da obnovi rad domaće kovnice. Takođe, kralj Tvrtko II preduzimao je i druge mjere za popravljanje privrednog položaja svoje zemlje, čime je ugrožavao interese stranih zakupaca i trgovaca, posebno Dubrovčana koji su direktno bili pogođeni njegovom odlukom da kuje sopstveni novac. Stoga je dubrovačka vlada pokušavala spriječiti kovanje novca u Bosni i njegovu upotrebu.

Kada je Tvrtko II obnovio kovanje domaćeg novca, nije u potpunosti poznato. U literaturi je prevladalo mišljenje da je to bilo 1436. godine, međutim, postoje indicije da je bosanska kovnica obnovila rad koju godinu ranije.[11] Iz odluke dubrovačkog Vijeća umoljenih u kojoj Dubrovčani protestuju kod Tvrtka II zbog pojave iskvarenog i lažnog  novca u njegovom kraljevstvu, moguće je pretpostaviti da se radi o domaćem novcu[12], a prema tim vijestima u Bosni je novac kovan već 1428. godine.

Kovanjem novog, solidnijeg novca od onog koji je do tada vrijedio, kralj je namjeravao unaprijediti trgovinu u svojoj zemlji, koja je u to vrijeme bila na nezavidnoj razini. Tendencija opadanja trgovine u Bosni, nakon smrti Tvrtka I, praćena je sukobima između pripadnika krupne vlastele i borbom za kraljevsku krunu, a vrhunac je dostigla u prvim decenijama XV vijeka. Opšta nesigurnost u zemlji loše se odražavala na privredne odnose. Kada se učvrstio na vlasti Tvrtko II je ukinuo privilegije dubrovačkim trgovcima, a zatim je obnovio rad domaće kovnice novca potiskujući na taj način dubrovački novac iz opticaja. Nakon obnove rada kovnica nije prestajala sa emisijama novca sve do pada pod osmanlijsku vlast.

Zanimljiva je činjenica da oblasni gospodari nisu pošli za kraljevim primjerom, nego su ostavljali da u njihovim zemljama cirkuliše i kraljev i dubrovački novac.[13] Bosanski vladari su kao i Dubrovnik i primorski gradovi kovali samo srebrni novac, koji je u XV vijeku ustaljivanjem bimetalističkog režima, ostao ograničen na trgovinu u više ili manje lokalnim okvirima, jer  u prometu među dalekim tržištima tražio se isključivo zlatni novac, prije svega mletački cekin.[14]

Tvrtkova kovnica kovala je dinar, novac poznat u Bosni još od XIV vijeka, ali i nove nominale: groš i poludinar. Groš[15] je bio osnovni produkt bosanske kovnice sredinom XV vijeka. Stavljanjem u opticaj ove nominale Tvrtko II je postigao željeni cilj. Novi groš spadao je među najkrupnije srednjovjekovne novce, ne samo kod nas nego i uopšte.[16] Njegova vrijednost bila je dva puta veća od dinara, a ljepotom svoje izrade ozbiljno je zaprijetio dubrovačkom dinaru.

Tvrtko II je napustio uobičajene vizantijske motive, koji se nalaze na bosanskom novcu iz XIV vijeka.[17] Na starijem bosanskom novcu, Stjepana II Kotromanića i Tvrtka I, na aversu je bio vladarev, a na reversu Hristov lik. Sada se umjesto toga javljaju novi motivi, na aversu se nalazi kraljev lični grb, a na reversu lik Sv. Grigorija Bogoslova (Nazijanskog), sveca-zaštitnika Bosne, sa odgovarajućim natpisom. Na aversu se, pored grba, nalaze i slova RT (Rex Tuartco), kao i natpis : DNS TUARTCO REX BOSNE. Na reversu se nalazi natpis : S. GREGORIUS NAZAZENUS.

Na aversu u sredini nalazio se kraljev lični grb : heraldička figura sastavljena od krinove krune i inicijala kraljeva imena, slova T postavljena na  heraldički štit; nad štitom nagnutim udesno uspravno postavljen tzv. veliki šljem okrenut nadesno; nad šljemom je kruna od tri stilizovana krinova cvijeta, plašt ili veo pokriva dijelove šljema ili štita; iz sredine krune uvis se diže čelenka. Na reversu je prikazan Sv. Grigorije Bogoslov (Nazijanski) kao pravoslavni episkop bez mitre, sa svetačkim oreolom, episkopskom palicom u desnoj i jevanđeljem u lijevoj ruci. Veličina kovanice je 24 mm, a težina 1,80 g.

Kralj Stefan Tomaš (1444-1461), otac posljednjeg bosanskog kralja Stefana Tomaševića, takođe je kovao svoj novac. Potrebno je naglasiti da se na njegovom novcu nalazi prvi natpis napisan na narodnom jeziku latinskim pismom na prostoru bivše Jugoslavije. Tekst na njegovom novcu izveden je italijanskim pravopisom: GOS(podin) TOMAS CRA(gl) BOSN(e).[18]


Novac kralja Stefana Tomaša (1444-1461)

Likovno i tehnički najljepši bosanski novac kovan je za vladavine posljednjeg kralja Stefana II Tomaševića. Zanimljivo je da je taj novac kovan u vrijeme kada je Bosna prolazila kroz kritični period svoje istorije, izložena osmanskoj prijetnji. Dvogodišnja vladavina Stefana Tomaševića bila je ispunjena političkim nemirima, a tadašnja Bosna se našla u procjepu između Turske sultana Mehmeda Osvajača i Ugarske na čijem je čelu bio kralj Matija Korvin.

Stefan Tomašević došao je na vlast nakon smrti svoga oca kralja Stefana Tomaša u avgustu 1461. godine. Stefan Tomašević pokušao je da se izmiri sa krupnom vlastelom u svojoj državi, a posebno sa hercegom Stefanom Vukčićem-Kosačom. Stefan Tomašević krunisao se u Jajcu krunom koju je dobio iz Rima od pape Pija II. Međutim, ugarski kralj Matija Korvin protivio se krunisanju Stefana Tomaševića za kralja, a dvojica vladara su se izmirili tek u maju 1462. godine sklopivši savez protiv Osmanlija. Nakon toga Bosna je prestala plaćati danak sultanu, pa je Mehmed Osvajač odlučio da likvidira bosansku državu. Sa velikom osmanlijskom silom pokrenutom u proljeće 1463. godine ostali su suočeni sami kralj Stefan Tomašević i herceg Stefan Vukčić-Kosača[19], a da Ugri, Mlečani i papa Pije II nisu učinili ništa da im pomognu. Kralj Stefan Tomašević je zarobljen od strane Osmanlija u Ključu, a zatim i pogubljen po naređenju Mehmeda Osvajača u Jajcu, juna iste godine.

Nije poznato gdje se nalazila kovnica novca Stefana Tomaševića, kao i njegovih prethodnika na vladarskom tronu. Vjerovatno je bila uređena kao u vrijeme Tvrtka II i Stefana Tomaša za čije vladavine su kovani lijepi primjerci novca. Primjerci novca Stefana Tomaševića ističu se lijepo stilizovanim, podjednako velikim i jednakim slovima u kružnim legendama. To su pravilno crtana slova bujne gotike, koja se oko polovine  XV vijeka upotrebljavala na novcu Francuske, Engleske, Italije i Ugarske.[20] Moguće je da je Stefan Tomašević unajmio za svoju kovnicu majstore iz inostranstva, vjerovatno iz Italije.[21]

Treba istaći da se za vladavine Stefana Tomaševića kovane dvije vrste srebrnog novca: dinar i poludinar. U Numizmatičkoj zbirci Muzeja Republike Srpske nalaze se primjerci srebrnog dinara. Na aversu se nalazi natpis STEFANCRAGL,  a na sredini se nalazi porodični grb Kotromanića sastavljen od stilizovane krinove krune postavljene na tzv veliki šljem i čelenkom. Ispod kacige se nalazi štit sa krunom na sredini od tri stilizovana krinova cvijeta. Desno u polju nalazi se zvijezda u obliku petokrake, a lijevo slovo R. Na reversu se nalazi natpis S. GREGORI  PAPE, kao i lik novog zaštitnika Bosne Grgura Velikog, rimskog pape iz VI vijeka, koji je prikazan sa biskupskom mitrom na glavi, sa biskupskom palicom u lijevoj ruci, dok desnom rukom blagosilja. Veličina kovanice je 18 mm, a težina oko 1 g.


Srebrni groš kralja Tvrtka II ( Numizmatička zbirka Muzeja RS) 



Srebrni dinar kralja Stefana Tomaševića (Numizmatička zbirka Muzeja RS)


Z A K Lj U Č A K

Razvijena rudarska proizvodnja na području Bosne u prvoj polovini XV vijeka omogućila je poslednjim vladarima iz dinastije Kotromanića, Tvrtku II, Stefanu Tomašu i Stefanu II Tomaševiću, da kuju sopstveni srebrni novac dobrog kvaliteta i lijepe izrade. Rudnici srebra bili su stalan izvor prihoda za bosanske vladare i krupnu vlastelu, omogućivši im da se angažuju u trgovačkim poslovima čime se bosansko feudalno društvo postepeno uvlačilo u robnu proizvodnju, za razliku od Zapadne Evrope u kojoj je tu ulogu imalo zanatstvo. Jačanjem robno-novčane privrede dolazi do postepenog potiskivanja naturalne privrede koja je do tada dominirala kako u Bosni, tako i u drugim balkanskim zemljama toga vremena. Bosanska privreda počinje da se mijenja lomeći okvire feudalnog društva. Međutim, osmanlijsko osvajanje Bosne 1463. godine prekinuće taj proces jer su Osmanlije odmah po osvajanju zabranili izvoz srebra, a srebro iz bosanskih rudnika usmjeravano je u sultanovu blagajnu. To će vremenom dovesti do propasti rudarstva u Bosni i prekida privrednih veza sa značajnim evropskim tržištima.

 

AUTOR: mr Janko Vračar, Viši kustos Odjeljenje za istoriju JU Muzej Republike Srpske

 

Rad je objavljen u Glasniku Udruženja muzejskih radnika Republike Srpske br.3, 2005. godina, str. 148-153.



[1] D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo 1961, 47.

[2] Isto.

[3] S. Ćirković, Istorija srednjovjekovne bosanske države, Beograd 1964, 227.

[4] Isto, 228.

[5] D. Kovačević, nav. djelo,  142.

[6] Isto, 143.

[7] Isto.

[8] D. Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo 1978, 154.

[9] Isto, 155.

[10] Isto, 156.

[11] T. Glavaš, Druga ostava bosanskog novca iz Ribića kod Konjica, Numizmatičke vijesti br. 33, Zagreb 1991, 66.

[12] Isto.

[13] S. Ćirković, nav. djelo, 229.

[14] Isto, 230.

[15] Denarius grossus, krupni ili veliki dinar, pojavio se početkom XIII vijeka u Veneciji, da bi se kasnije proširio po cijeloj tadašnjoj Evropi.

[16] T. Glavaš, nav. djelo, 69.

[17] Isto, 70.

[18] Đ. Basler, Grčko-latinska pismenost, Pisana riječ u BiH, Sarajevo 1982, 48.

[19] S. Ćirković, Pad Bosne i pokušaji otpora turskom osvajanju, Istorija srpskog naroda II, Beograd 1982, 394.

[20] I. Rengjeo, Kovnica Stjepana II Tomaševića, Numizmatičke vijesti br. 13, Zagreb 1959, 9.

[21] Isto.

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg