POVELjA VOJVODE ĐURĐA VOISALIĆA KOJOM POTVRĐUJE BAŠTINSKE POSJEDE BRAĆI ĐURĐEVIĆIMA | Plemenito

POVELjA VOJVODE ĐURĐA VOISALIĆA KOJOM POTVRĐUJE BAŠTINSKE POSJEDE BRAĆI ĐURĐEVIĆIMA | Plemenito

POVELjA VOJVODE ĐURĐA VOISALIĆA KOJOM POTVRĐUJE BAŠTINSKE POSJEDE BRAĆI ĐURĐEVIĆIMA


Napomena

Povelja je nastala u 12. avgusta 1434. godine, u Potkreševu. U prvoj polovini XV vijeka teritorija između rijeka Neretve i Cetine bila je ispunjena drmatičnim događajima i promjenama, koji nam nisu baš najbolje sačuvani u istorijskim izvorima. Na sreću, ostala je sačuvana ova povelja vojvode Đurđa Voisalića braći Đurđevićima, koja pruža brojne podatke o političkoj istoriji onovremene države Kotromanića, kao i o istorijskoj geografiji Cetinske Krajine. Povelja sadrži i veoma značajne podatke o etničkoj i vjerskoj pripadnosti ove oblasti. Originalna povelja čuva se u Državnom arhivu u Dubrovniku. Ranija izdanja povelje: Pavle Karano-Tvrtković, Srbski spomenici, 1840; Franc Miklošič, Monumenta Serbica, 1858; Stojan Novaković, Zakonski spomenici srpskih država srednjeg veka, 1912; Glasnik Skopskog naučnog društva XXI za 1940. godinu; Aranđel Smiljanić, Građa o prošlosti Bosne 4, Banja Luka, 2011.

Literatura: Građa o prošlosti Bosne, 4, , Banja Luka, 2011, 116-124, (Povelju priredio Aranđel Smiljanić).

Prevod

 

Prevod povelje

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha amin. Mi vojvoda Đurađ milošću Božjom vojvoda Donjih Kraja i veće, sinovac mnogoslavnoga ipoštovane uspomene godpodina hercega Hrvoja, a sin kneza Voislava,sa mojim sinovima, sa knezom Petrom i knezom Đurđem, dajemo vidjeti svima i svakom čovjeku, koga se tiče i pred čije lice dođe ovaj naš motvoreni list da smo učinili milost našoj braći mnogoljubljenom vojvodi Pavlu, i knezu Nikoli, i knezu Vlatku Đurđevićima i knezu Vuku Vukićeviću, njima rečenim i ostalim njihovim, i potvrdismo ih u svim njihovim plemenštinama i u držanju kako ih nađosmo, u gradovima i u vladanju: prvo grad Vratar s vladanjem i držanjem sa pravima, međama i kotarima, i grad Novi s vladanjem i držanjem sa pravima, međama i kotarima, i grad Kruševac s vladanjem i držanjem sa pravima, međama i kotarima, i u svemu u čemu ih nađosmo da drže, bilo da je Srbin ili Vlah. I uz to im predasmo njihovo plemenito što im je bio uzeo vojvoda Sandalj, prvo Barana Vukčića sa bratijom i sa držanjem, zatim Hlapca Ružića sa držanjem, te u Gorskoj župi selo Dragljan, sa pravima, međama i kotarima, i selo Kozicu sa pravima, međama i kotarima, i selo Hraštane sa pravima, međama i kotarima, i selo Vrh Dosa pravima, međama i kotarima, i selo Zahojani sa pravima, međama i kotarima, i selo Zahodi sa pravima, međama i kotarima, i selo Živogošće u primorju sa pravima, međama i kotarima, i selo Tučepi sapravima, međama i kotarima, i selo Kotišinu sa pravima, međama i kotarima, i selo Makar sa pravima, međama i kotarima, i selo Bast sa pravima, međama i kotarima, i selo Vinicu sa pravima, međama i kotarima, i dio Drijevske gabele koji su držali i čuvali drijevske zakone, i Vlahe Voihniće i Pribinoviće i Hardomiliće. I potvrdismo im sve listove i zakletve koje imaju od gospode bosanske i naših prvih, sve to više pisano: gradove, sela, zemlju i vinograde i šume i kamenje i sa vodama dasmo i zapisasmo našim novim i vjekovječnim davanjem i zapisom gore imenovanoj našoj ljubljenoj braći: vojvodi Pavlu i knezu Nikoli i knezu Vlatku Đurđevićima i knezu Vuku Vukićeviću, njima rečenim i potomcima njihovim sve dok ima potomaka,u vijekove vijekova za plemenito. I na to im dasmo vjeru našu i taj naš otvoreni list utvrdismo našim visećim znamenitim pečatom daim se to više pisano ne može poreći niti promijeniti niti nikadauzeti ni za jedan njihov grijeh niti krivicu osim ako bi ih okrivio gospodin vikar sa fratrima i sa našim dobrim ljudima za što bi bilo prilično plemenitom čovjeku glavu odsjeći i njihovo plemenito uzeti. Ako li bi se dogodilo te bi koji od njih toliko zgriješio, da mu se ima glava odsjeći onome koji je zgriješio, a ostali da žive i borave u svim tim više imenovanim plemenitim zemljama. I sa svim tim gore pisanim predasmo ih u ruke gospodina vikara Žuvana i svakom vikaru dok je vikara i svoj braći fratrima svete crkve katoličke vjere rimske reda svetog Franje, da ih oni čuvaju i štite u svemu po zakonu crkvenom. I ko bi god imao suprotne listove ovom pisaniju, mi ih poništavamo ovim našim listom i zapisom, i da smo mi za tonadležni i odgovorni. A tome su svjedoci naši dobri ljudi: od Humske zemlje knez Vuk Rupčić s bratijom, knez Pavko Komlinović s bratijom, a od svojte vojvoda Ivaniš Dragišić s bratijom, od Zemunika vojvoda Marko s bratijom, knez Petar Brsačić s bratijom, od Sane knez Đurađ Mišljenović s bratijom, knez Martin Dejanišević s bratijom, a od Plive knez Tvrtko Milatović s bratijom, knez Radoje Čuklić s bratijom, a od dvora pristav knez Tomaš Capić s bratijom, knez Đurađ Petovović s bratijom. A ko će to više pisano poreći ili promijeniti bilo od nas ili od naših potomaka bilo od inoplemenika da je klet i proklet gospodom Bogom živim, Ocem i Sinom i Svetim duhom trojicom jedinosušnom i nerazdjeljivom i svetom prečistom djevicom Marijom materom Njegovom i četvoricom jevanđelista i dvanaestoricom apostola i sedamdesetoricom izabranih i svima svetima koji su od vijeka Bogu ugodili, i da je saučesnik Jude Iskariotskog koji je prodao sina Božjeg za 30 srebrenjaka, i da je pridružen onima koji govorahu: razapni, razapni, krv Njegova na njih i na djecu njihovu. Pisano u Potkreševu avgusta mjeseca 12. dan, ljeta Gospodnjeg 1434. ljeto.