POVELjA KRALjA TVRTKA I KOJOM UKIDA TRG SOLI U SUTORINI | Plemenito

POVELjA KRALjA TVRTKA I KOJOM UKIDA TRG SOLI U SUTORINI | Plemenito

POVELjA KRALjA TVRTKA I KOJOM UKIDA TRG SOLI U SUTORINI


Napomena

Ovom poveljom na izričite zahtijeve Dubrovčana kralj Tvrtko I ukida trg soli smješten pod Novim u župi Dračevici. Dubrovčani su ovaj svoj zahtijev pravdali time da je po starim ugovorima samo bila dozvoljena prodaja soli na četiri trga koja su odranije određena: Dubrovniku, Drijevima, Kotoru i Sv. Srđu.

Tvrtko uvažava stare ugovore koje je Dubrovnik imao sa „gospodom raškom“ u vrijeme kada Kotromanići nisu vladali neposrednim zaleđem Dubrovnika, nego kada su Dubrovčani sklapali ugovore sa Nemanjićima i njihovim ljudima. Kao nasljednik srpske krune a time i tradicija „gospode raške“ Tvrtko se sa pravom  poziva na te tradicije. Takođe, u ovoj povelji Tvrtko izražava veliko poštovanje sv. Stefanu kojega su poštovali i njegovi prethodnici Nemanjići, a po ugleda na pravoslavne himnografe Hrista naziva „vladikom“, a iz poštovanja prema sv. Stefanu podigao je i grad kojega je nazvao po njemu, to je današnji Herceg Novi. Vjerski dio teksta povelje odiše pravoslavljem, a nakon toga Tvrtko kaže da je nasljednik „prvih mojih roditelja svetih, gospode srpske, kraljeva i careva, i slijedim njihov život i vjeru“.

Što se hronologije tiče nema nikakvih problema jer na samom kraju povelje nalazi se datum i mjesto, pa znamo da je nastala 2. decembra 1382. godine u Bišću.  Isprava je sačuvana u orginalu i prepisu i čuva se u Državnom arhivu u Dubrovniku.

Izdanja: P. Karano-Tvrtković, Srbski spomenicы, br. 68, str. 85–87; F. Miklosich, Monumenta Serbica, br. 190, str. 200– 202; S. Novaković, Zakonski spomenici 197 (bez uvodnog i završnog dijela); Lj. Stojanović, Povelje i pisma I–1, br. 85, str. 83–85. Stoja- nović je naveo i razlike koje postoje u konceptu i u prepisu u odnosu na original.

Literatura: Građa o prošlosti Bosne 3, Banja Luka 2010, str. 69-80, ( povelju priredio Pavle Dragičević).

Prevod

Blagočastivo je i veoma prijatno i dostojno pohvaliti ovo dostojnom vjerom, i željenu riječ uputiti tebi, prvomučeniče Hristov Stefane, jer ti si se molio za one koji su te udarali, govoreći: „Gospode, ne uzmi im za grijeh ovo, jer ne znaju šta čine.“ I zato, mnogostradalni, koji si se molio za one koji su te udarali, još više se moli Vladici mome Hristu Bogu za one koji ti se svagda mole i zazivaju i ispovijedaju tebe, koji si za Hrista Boga postradao i koji sva dobra činiš o Gospodu mome Bogu, i koji tebe prizivam u pomoć, jer molitvom tvojom primih blagodat od Gospoda Boga, i udostojen bijah vijenca i časti i skiptra carskoga prvih mojih roditelja svetih, gospode srpske, kraljeva i careva, i slijedim njihov život i vjeru, i pravilom (zakonom) carskim sve nedostatke ispravljajući i izvršavajući u zemljama bogodarovanog mi kraljevstva. I tako prebivajući, pronađe kraljevstvo mi u primorju, u župi dračevičkoj mjesto pogodno za podizanje grada i tada prizvah u pomoć Gospoda Boga i svetog velikog mučenika i arhiđakona Stefana, kao što i više rekoh, i u ime njegovo sazidah grad na rečenom mjestu i dadoh mu ime Sveti Stefan. I tu je reklo kraljevstvo mi da se postavi slanica (solana) i da bude trg za prodaju soli, i to saznadoše u Dubrovniku, pa zato poslaše kraljevstvu mi svoga vlastelina, kneza Dragoja Gučetića, moleći kraljevstvo mi da tu na tom mjestu i pod onim gradom ne postavi kraljevstvo mi solanu, niti da se so prodaje. A Dragoje je govorio kraljevstvu mi da Dubrovnik ima stare zakone (ugovore) sa svom gospodom raškom da u primorju nigdje ne bude postavljen novi trg, osim na mjestu gdje je nekad postojao običan trg i mjesta. A kraljevstvo mi, razmotrivši stare ugovore koje su imali Dubrovčani sa gospodom raškom – da se ne može nigdje u primorju postaviti trg soli, osim na običnim (uobičajenim) mjestima, ne htjede kraljevstvo mi da prekrši stare zakone grada Dubrovnika što su ih imali sa gospodom raškom, nego još više potvrdih zakone koje su odranije imali sa prvom gospodom, pa pristade kraljevstvo mi (i posla) po Dragoju u Dubrovnik, da ni u onom gradu, niti pod gradom, dovijeka neće biti trga za trgovinu solju. I sve ovo više pisano da ne prekrši kraljevstvo mi, ni sin kraljevstva mi, niti bilo ko od srodnika kraljevstva mi da ne prekrši dok god grad Dubrovnik i vlastela dubrovačka ovo ne pokvare i nekom izdajom ne izgube oni i djeca njihova i potomci njihovi. A ovome (su) svjedoci dvorski Mirko Radojević i vojvoda Vlatko Vuković i knez Pavle Jablanić. Zapisa se ovo u godini po rođenju Hristovom 1382, mjeseca decembra u 2. dan. Pisano na Bisči, u podgrađu.