POVELjA KRALjA STEFANA TVRTKA I KOTROMANIĆA KNEZU I VOJVODI HRVOJU VUKČIĆU HRVATINIĆU | Plemenito

POVELjA KRALjA STEFANA TVRTKA I KOTROMANIĆA KNEZU I VOJVODI HRVOJU VUKČIĆU HRVATINIĆU | Plemenito

POVELjA KRALjA STEFANA TVRTKA I KOTROMANIĆA KNEZU I VOJVODI HRVOJU VUKČIĆU HRVATINIĆU


Napomena

Povelju je izdao, kralj Srba i Bosne, Tvrtko I Kotromanić 12. marta 1380. knezu i vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, sinu pokojnog vojvode Vukca. Vojvoda Hrvoje je od kralja Tvrtka dobio potvrdu za posjede koje je držao njegov otac Vukac i dobio je kao dar sela u Lašvi (Triboušu, Lupnicu i Bjelu). Pravni čin potpisivanja povelje obavljen je na kraljevskom dvoru u Moištri, nedaleko od Visokog, u prisustvu poimenično navedenih četrnaest svjedoka i ručnika iz raznih krajeva države Kotromanića.

Literatura: Stari srpski arhiv 1,Laktaši 2002., 117-130, (povelju priredio Rade Mihaljčić).

Prevod


U početak Oca, u ispunjenje Sina i silaskom Svetoga Duha, amin. O predivna visoto mudrosti i spoznajo božanstvene sile! Kako su neobuhvativi sudovi njegovi i neizbrojive staze njegove  njih je ispunio milosrđem i štedrotama kojima se sa gornjih visina svojega božastva priljubio celoj vaseljeni i pošto je ljudsko suštatstvo, posrnulo u prestupu, sobom obožio, useo je na nebesa pokoravajući se Ocu svedržitelju i izvršio delo kako je izvolio. Njime se i skiptri carski utvrđuju po celoj vaseljeni i krasujući se slave Boga svedržitelja. Tako i ja, Stefan Tvrtko, po milosti Gospoda Boga kralj Srba, Bosne, Primorja, Humske zemlje, Donjih Krajeva, Zapadnih strana, Usore, Soli i Podrinja i ostalim, udostojen bejah da carujem u zemljama roditelja i praroditelja naših, čineći im milost i upisujući (ubrajajući) svakome po veri i zasluzi njegovoj. I tako, učini milost kraljevstvo mi knezu Hrvoju, sinu vojvode Vukca, kada Gospod Bog pozva sa ovoga sveta vojvodu Vukca, oca njegovoga. Tada mi, videći da se njegovo seme nije izrodilo i posavetovavši se sa vlastelom kraljevstva mi i smatrajući da je rečeni knez Hrvoje dostojan časti svoga oca, dadosmo mu veliko vojvodstvo umesto spomenutog vojvode Vukca. I još preko toga učinismo mu milost posebice na posedu po ovim našim listovima (ispravama) po našem visućem, dvostrano učinjenom pečatu. Dadosmo mu i upisasmo mu u Lašvi tri sela, i to: selo Triboušu sa svim pravim međama, drugo selo Lupnicu sa svim pravim međama, treće selo Bjelu sa svim pravim međama - da su rečenome vojvodi Hrvoju i njegovoj deci i njihovim potomcima baština u veke vekova. Ako li bi ko od njih nama učinio neku neveru (izdaju), ili njegov potomak našem potomku, zbog koje bi im se mogla oduzeti spomenuta sela - da im se ne oduzimaju, nego da prestupnik plati svojom glavom ili blagom, kako ga Bosna osudi, a ostali da ostanu u veri i da zadrže pomenuta sela i ostalu svoju baštinu. Tome su svedoci i ručnici (jemci) vlastela kraljevstva mi: vojvoda Vlatko Vuković sa bratijom, knez Pavle Radinović sa bratijom, župan Branko Prebinić sa bratijom, knez Mirko Radojević sa bratijom, knez Stipoje Hrvatinić sa bratijom, knez Priboje Masnović sa bratijom, od Humske zemlje župan Biljak Sanković sa bratijom, knez Vukašin Milatović sa bratijom, od Donjih krajeva knez Mladin Stančić sa bratijom, od Biloševića knez Gojak Vojković sa bratijom, od Usore knez Dobrosav Divošević sa bratijom, od Tribotića vojvoda Vlatko Tvrtković sa bratijom, od dvora pristav knez Gojak Dragosalić dvorski sa bratijom, a od svojte Nalješko Vjetina, naš veliki vratar sa bratijom. A ako ovo neko prekrši ili porekne, bilo da je naš naslednik ili neko stran, neka je proklet od Boga Oca i Sina i Svetoga Duha i od dvanaest vrhovnih apostola i četvorice jevanđelista i sedamdeset izabranih i svih svetih božijih. Pisano u dvoru kraljevstva mi na Mojštri, meseca marta u dvanaesti dan, tada (beše) godina od rođenja Hristovog 1380.

Stefan Tvrtko po milosti Gospoda Boga kralj Srba, Bosne i Primorja.