POVELjA HERCEGA STEFANA VUKČIĆA KOSAČE DUBROVČANIMA | Plemenito

POVELjA HERCEGA STEFANA VUKČIĆA KOSAČE DUBROVČANIMA | Plemenito

POVELjA HERCEGA STEFANA VUKČIĆA KOSAČE DUBROVČANIMA


Napomena

Povelja je nastala 13. oktobra 1461. godine na Međurječju kod Samobora. Samobor se nalazio na desnoj obali Drine, nedaleko od Goražda, pod Borovom gorom u župi Pribud, dok je Jiriček za Međurječje mislio da je bilo podgrađe Samobora. Ovom poveljom herceg Stefan potvrđuje Dubrovčanima trgovačke povlastice koje su imali na njegovoj teritoriji. Povelja je sačuvana u originalu i nalazi se u Državnom arhivu u Dubrovniku. Tekst dokumenta ispisan je kancelarijskom minuskulom. Ranija izdanja: Franc Miklošič, Monumenta Serbica, 1858; Stojan Novaković, Zakonski spomenici srpskih država srednjeg veka, Beograd 1912 ; Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma I-2, 1934; Miloš Ivanović, Građa o prošlosti Bosne 5, Banja Luka, 2012.

Literatura: Građa o Prošlosti Bosne 5, Banja Luka, 2012, 81-83, 88; (Miloš Ivanović).

Prevod

 Mi, gospodin Stepan, Božjom milošću herceg Svetog Save, gospodar humski i primorski, knez drinski i veliki vojvoda rusaga bosanskoga i još, dajemo na znanje svima i svakom čoveku kome je prilika i pred koga dođe ovaj naš otvoreni list sa verovnim pečatom, da smo učinili milost i slobodu. I dali smo veru i reč našu gospodsku za ljubav i prijateljstvo mnogodostojnoga kneza odabranoga i vlastele dubrovačke, svim slugama i trgovcima dubrovačkim – da dolaze i prolaze slobodno bez sumnje preko našeg rusaga svojim karavanima, i sa drugom robom, bez svake sumnje i nezakonite smetnje od nas i od naših slugu. Plaćaće nam naše pravedne zakonite carine i brodove, gde šta pristaje. Dalje, zapovedam vojvodama, knezovima, županima, carinicima, globarima, katunarima i svim postojećim ljudima, slugama našim koje su pod mojom vlašću a nisu protiv nas, da se nijedan moj sluga ne zadeva ni sa jednim od slugu i dubrovačkih trgovaca nijednim nezakonitim ometanjem ni zlim postupkom, ni za jednu stvar niti za koji dug. Neka dolaze i prola ze slobodno i bez sumnje. A što su kome od mojih slugu dužni koji Dubrovčani, a vi pođite pred kneza i vlastelu dubrovačku da vam učine pravdu i raspravu, jer su mi to obećali. Pisano godine Hristovog rođenja 1461. meseca oktobra 13. dana na Međurečju pod Samoborom.