POVELjA BANICE JELISAVETE I BANA STEFANA II KNEZU VUKCU HRVATINIĆU | Plemenito

POVELjA BANICE JELISAVETE I BANA STEFANA II KNEZU VUKCU HRVATINIĆU | Plemenito

POVELjA BANICE JELISAVETE I BANA STEFANA II KNEZU VUKCU HRVATINIĆU


Napomena

Činjenica da povelja nije datirana dovodi u situaciju da je od prvog izdanja veoma nesigurno hronološki smještena. Kako je izdata na Katalinin dan sa sigurnošću se datum može odrediti, a to je 25. novembar i tu nema spornih momenata. Međutim godina izdanja je nešto problematičnija jer nije precizno određena, pa se prilikom datiranja moraju uzeti u obzir svi unutrašnji elementi koji bi hronološki okvir nastanka isprave mogli što više suziti. Prije svega treba posvetiti pažnju donjoj hronološkoj granici nastanka dokumenta. Kako se u ovoj ispravi autor poziva na dio jedne prethodne pravne radnje tj. na povelju koju je ban Stefan II izdao knezu Vukoslavu oko 1326. godine, vrijeme nastanka ovog dokumenta se mora pomjeriti na period iza tog događaja. To bi ujedno mogao da bude i terminus post quem. Prilikom određivanja gornje hronološke granice treba napomenuti da je ban Stefan II od 1322. godine nastojao da učvrsti centralnu vlast pa su nasljednici kneza Hrvatina Stjepanića i njegov brat Grgur bansku vlast primili najkasnije do 1329. godine. Uopšte nije neosnovano da su Hrvatinovi sinovi jedan za drugim stupali u službu bosanskog vladara a na kraju i njihov vjerovatni stric, pa se u tom smislu kao moguća gornja granica nastanka ovog dokumenta može uzeti upravo 1329. godina. Povelju su izdali banica Jelisaveta (ćerka kralja Stefana Dragutina Nemanjića i supruga bana Stefana I Kotromanića) i njen sin ban Stefan II knezu Vukcu Hrvatniću, sinu Hrvatiina Stjepanića. Oni su ovom ispravom oslobodili kneza Vukca da ne bude njihov sužanj, talac, kao ni poručnik, dodajući da mu daju milost do kraja njihovoh života. Samo u slučaju nevere predviđeno je da se ta darovna milost može uskratiti. Iz same isprave se vidi da je pisao dijak Radin, a tekst je ispisan ćirilicom. Povelja pripada kermendskom korpusu dokumenata. Prvo izdanje je priredio Ferdo Šišić (Iz arkiva u Körmendu, VZA VII (1905) 217).
 
Građa o prošlosti Bosne 2, Banja Luka 2009, 11-25, (priredio povelju Dejan Ječmenica).

Prevod

+ U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Banica, gospođa Jelisaveta i moj sin, ban Stefan, milost našu knezu Vukcu dajemo, veru našu našu(!) knezu Vukcu. Da ne bude naš sužanj, ni talac, ni poručenik, niti da mu se oduzme (odrekne) vera za našeg života, ni njemu i njegovoj deci, dokle ga ne osude četrnaestorica koji su se zakleli (prisegli) sa banom Stefanom i sa njegovom gospođom i sa njegovom majkom, banicom Jelisavetom, knezu Vukoslavu. Bez njegove nevere i bez njegovog lukavstva nama nanesenog, da mu se vera ne oduzme (odrekne), ni njegovoj deci. A ovo ko prekrši, da je proklet Bogom i Sinom njegovim i prečistom Majkom njegovom i časnim i životvornim Krstom i od četiri evangeliste i dvanaestorice apostola i četrdesetorice učenika. A ovu knjigu pisa Radin dijak u Ribičima, na Katalinin dan, na sveticu gospođe banice.

+ U ime Oca.