POVELjA BANA KULINA | Plemenito

POVELjA BANA KULINA | Plemenito

POVELjA BANA KULINA


Napomena

Najstariji pisani spomenik narodnog jezika sa prostora matične Bosne, jeste povelja bana Kulina Dubrovčanima iz 1189. godine pisano ćirilicom.  Spisi pisani na narodnom jeziku imali su odlike lokalnog dijalekta. Tekstovi bosanskih povelja i drugih spisa pisani su do poslednje četvrtine XIV vijeka ustavnom ćirilicom, i to ne samo u rukopisnim knjigama kao kod Nemanjića, nego i u diplomatskim spisima. 

Bez obzira na dijalektičke razlike, u povelji bana Kulina, kako kaže Vatroslav Jagić, se „vidi tolika sigurnost i okretnost u pisanju jezika srbskoga slovi ćirilskim; tolika emancipacija, da upravo veća nego li u potonje doba, do upliva crkvene slovenštine da nije moguće vjerovati da nebi bili u Bosni, Zahumlju, Diokleciji i t. d. već davno prije Kulina bana počeli pisati ćirilicom a narodnim jezikom srbskim“. U povelji bana Kulina i poveljama bosanskih vladara, nastalih tokom XIII vijeka, postoje sličnosti i istovjetnosti u oblikovanju slova kao i u poveljama Nemanjića u istom periodu, te na osnovu toga možemo pratiti njihovu zajedničku razvojnu crtu.

Postoje tri primjerka povelje bana Kulina, od kojih se dva čuvaju u Dubrovniku, dok se treći primjerak, koji se smatra za original čuva u Sankt Petersburgu u Rusiji.

 

Izvor: F. Miklošić, Monumenta Serbika, Beč, 1858.

Literatura: P. Đorđić, Istorija srpske ćirilice, Beograd, 1990; V. Jagić, Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga, knj. I, Staro doba, Tom 1, Zagreb, 1867; B. Čigoja, Tragovima srpske jezičke prošlosti, Beograd, 2006.    

Prevod

U ime Oca i Sina i Svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravi prijatelj biti vama od sada i  doveka i pravu pravdu držati sa vama i pravo poverenje dokle god sam živ. Svi Dubrovčani koji hodaju po mom vladarstvu mogu trgovati gde god si ko hoće i kretati se gde god si ko mine, pravim poverenjem i pravim srcem držati se bez svake zledi, osim što mi ko da svojom voljom poklon. I da im ne bude od mojih časnika sile. I dokle god u mene budu daću im savet i pomoć kao sebi koliko se može bez svega zloga primisla; tako mi Bože pomogaj i ovo sveto evanđelje. Ja, Radoje dijak banov pisah ovu knjigu povelje banove; od rođenja Hristova hiljadu i sto osamdeset i devetog leta, meseca avgusta u dvadeset i deveti dan, usekovanja glave Jovana Krstitelja.