PISMO ŽUPANA SANKA MILTENOVIĆA DUBROVČANIMA | Plemenito

PISMO ŽUPANA SANKA MILTENOVIĆA DUBROVČANIMA | Plemenito

PISMO ŽUPANA SANKA MILTENOVIĆA DUBROVČANIMA


Napomena

U ovom pismu župan traži od Dubrovčana da cijene njegovoh proizvoda, kao i cijene proizvoda njegovih ljudi, budu veće od cijena drugih prodavača. Svoj zahtjev pravda činjenicom da je dubrovački građanin, i da ostali koji to nisu ne mogu imati ista prava kao on. U drugom dijelu pisma župan saopštava Dubrovčanima da im ne može prodati ni žito ni ovnove jer ih je na drugom mjestu prodao po višoj cijeni. Na samom kraju pisma Sanko odobrava ono što oni rade za neku, nama nepoznatu, njegovu radnju ili rabotu u Dubrovniku.

Ispravu je teško precizno hronološki smjestiti jer pismo župana nije datirano, ali iz samog sadržaja pisma, kao i na osnovu nekih drugih istorijskih izvora,  donekle se možemo približiti vremenu nastanka. Nesumnjivi terminus post quem  jeste oktobar 1348. godine kada je župan Sanko izabran za dubrovačkog građanina jer on sam za sebe na jednom mjestu u pismu navodi da je jedan od njih, gdje najvjerovatnije misli na dubrovačko građanstvo. Prilikom određivanja gornje hronološke granice opet se možemo pozvati na riječi župana iz samog pisma putem kojih saznajemo da je bila nestašica žita u Dubrovniku i zaleđu, pa je Sanko samim tim mogao diktirati cijene. Ako imamo to u vidu, a znamo da su u Dubrovniku krizne godine što se tiče nabavke žita bile 1359, 1360. i 1361, upravo ova posljednja navedena godina može biti  terminus ante quem.

Orginal ovog pisma nalazi se u Državnom arhivu u Dubrovniku. Pismo župana Sanka Miltenovića do sada je objavljeno tri puta: P. Karano-Tvrtković, Srbski spomenici, 102-103; F. Miklosich, Monumenta serbica, 247; Lj. Stojanović, Povelje i pisma I-1, 103-104.

 

Literatura: Građa o prošlosti Bosne 2, Banja Luka 2009, 35-44, ( povelju pripremio Aranđel Smiljanić).

Prevod

Od župana Sanka vlasti dubrovačkoj i sudijama i vlasteli i Opštini dubrovačkoj, kao našoj dragoj braći. Razumio sam što ste mi pisali u pismu, ali, draga braćo, to dobro znate, da sam ja imao prema vama tri puta veće, i da sam vam govorio, ali, draga braćo, ne kažite meni cijenu činiti kao Vlahu ili Primoraninu ili Humljaninu, jer sam ja jedan od vas, a vi ste u mojoj oblasti koliko i ja, a toga mi niste učinili. Neka je moja cijena bolja nego drugima, jer sam vaš, a neka je mom čovjeku bolja cijena nego drugome čovjeku, jer su vaši, a toga mi niste učinili. Prema tome, draga braćo, ako će tako biti, da vi nećete drugdje trgovati nego li u mojoj oblasti, te ću i ja tako učiniti. A što ste mi pisali za kotorsko žito, moji vam ljudi neće donijeti žita, jer ću ja prodati svoje žito, i to tovar, jer taj tovar mogu prodavati po deset perpera, koliko mi vi ne biste dali. I prodao sam dvije stotine ovnova, što mi je donijelo dvije stotine dukata, koliko mi vi ne biste dali, jer, moja draga braćo, i sami dobro znate, da sam dolazio pred vaš grad već dva puta, a niste mi do jednog sukna poštenog učinili, jer to znajte, vlastelo, što imate dobitka od mene i od mojih ljudi na moju riječ, da biste mi davali pet perpera godišnje, jedva bi mi plaćali. A što ste mi pisali za moju rabotu koju činite, pravo vam je, jer ja ne štedim svoje glave, kao ni glave svoga sina za vašu potrebu i za vaše poštovanje.

Spolja: Vladajućim u Dubrovniku i sudijama i vlasteli i Opštini.