PISMO DABIŽIVA ČIHORIĆA DUBROVČANIMA | Plemenito

PISMO DABIŽIVA ČIHORIĆA DUBROVČANIMA | Plemenito

PISMO DABIŽIVA ČIHORIĆA DUBROVČANIMA


Napomena

Ova isprava predstavlja pismo popovskog vlastelina Dabiživa Čihorića putem kojeg on saopštava Dubrovčanima da ne može plaćati štetu, što oni od njega zahtijevaju. Dalje u pismu navodi da niti je on kriv, niti njegovi ljudi za ono za šta ih Dubrovčani optužuju. Upravo zato apeluje na njih da učine ono što je pravo, da nađu prave krivce a njega i njegove ljude da više ne optužuju nepravedno. Ni ovo pismo nije datirano pa je potrebno utvrditi terminus post quem i terminus ante quem. K. Jiriček i Lj. Stojanović ovo pismo datiraju između 1380. i 1390. godine. Naime, Dabiživ Čihorić se prvi put javlja u decembru 1383. godine kada je dobio vjeru od Dubrovčana da može doći u grad. Iz isprava se saznaje da on tom prilikom nije otišao u grad pa su ga oni ponovo pozvali u martu i junu 1384. Upravo je moguće da te 1384. godine je Dabiživ napisao ovo pismo, a u prilog ovoj pretpostavci ide i vijest iz marta 1385. kada je on učinio nekakav sporazum sa Dubrovčanima. Orginal ovog pisma nalazi se u okviru zbirke koja je poklonjena Istorijskom institutu u Beogradu. Pismo Dabiživa Čihorića objavljeno je dosad dva puta. Prvi put to je učinio Konstantin Jireček u svojim Spomenicima srpskim 1892, dok je drugi put pismo Dabiživa Čihorića izdato u prvoj knjizi Starih srpskih povelja i pisama Ljubomira Stojanovića iz 1929. godine.

Literatura: Građa o prošlosti Bosne 2, Banja Luka 2009, 45-51, ( povelju priredio Aranđel Smiljanić)

Prevod

Knezu i sudijama i vlasteli i cijeloj Opštini dubrovačkoj od vašeg sluge i mlađeg, Dabiživa Čihorića, smjerni naklon kao gospodi. Vidi Bog i vaša milost, što ste naredili meni, svom slugi plaćati, a tu vidi dobri Bog, kakvo je pravo vlastele, pa razgovarah s onim vojvodama, i niko ne htjede da mi pristane ni na jednu riječ onoga što vi meni zapovijedate. Zbog toga vas molim kao gospodu vlasteosku, nemojte mene, svoga srdačnog slugu od sebe tjerati, jer nemate pravo, jer nema krivice ni u mene, ni u mojih ljudi. Zato mi oprostite, ali toga ne mogu plaćati. A što bi bilo u mene i u mojih ljudi, a vi rekli, onda bi to bilo na vašu čast. Zbog toga vas molim kao gospodu, nemojte me od sebe tjerati. Učinite što je pravo, i neka Bog da vlasteli.