Papa Grgur XI o vjerskim prilikama u srednjovjekovnoj Bosni | Plemenito

Papa Grgur XI o vjerskim prilikama u srednjovjekovnoj Bosni | Plemenito

Papa Grgur XI o vjerskim prilikama u srednjovjekovnoj Bosni


Ovaj papa je bosanskim franjevcima ispravom izdatom juna 1372. dozvolio da podignu crkve, kapele, oratorije, groblja i drugo što je dobro za službu "u (Ugarskoj) takođe Raškoj, Besarabiji (Vlaškoj) i drugim krajevima koji su u njihovoj okolini, gdje žive mnogi šizmatici i jeretici". Zato je dozvolio da preuzmu i osnuju "u trgu Rudniku koji pripada oblasti plemenitog muža Nikole Altomanovića pod vlašću kralja Srbije dva mesta, i u oblasti Glaža pod vlašću kralja Ugarske jedno mjesto, i drugi devet mjesta u kojim god gradovima i krajevima pomenute Bosne i Raške i Besarabije", "u kojim su jeretici ili šizmatici ", jer kako kaže " ne postoji ni jedna dijaceza".

Istog mjeseca papa je uputio pismo svim provincijalima, kustodima i gvardijanima franjevačkog reda u kojem opisuje uspjeh bosanskog vikara i franjevaca i kaže da "u krajevima Bosne, u kojima živi mnoštvo šizmatika i jeretika", mnoge od njih su bosanski franjevci preobratili.

Februara 1373. uslijedilo je pismo pape u kojem govori o tome da "u krajevima Bosne žive skoro sve šizmatici i jeretici, osim onik koji milošću božijom preobraćeni" ali takođe i "na granicama Bosne prema Ugarskoj, kao i u mjestu zvanom Glaž i u mnogim drugim mjestima, pomješano žive kako hrišćani, tako jeretici i šizmatici".

1. juna 1373. papa je dozvolio da "pošto u krajevima Bosne i Vlaške i oko granica Ugarske, u kojima boravite, propovjedajući riječ božiju nevjernicima, obraćajući čak i šizmatike na put istine, u gradovima kao i u selima, u kojima vernici borave, malo je plebana i rektora crkve, ... takođe i među Vlasima šizmaticima , od kojih neki stanuju na pašnjacima i pod šatorima, podignu šest novih mjesta "u zemljama, gradovima ili selima na granicama Ugarske oko Sebeša i Velike Vlaške, i oko granica Bosne u Alšanu i u Krbavi, čije god dijaceze katoličke ili šizmatičke da postoje".

Vikar i bosanski franjevci uputili su 1372/73. godine rimskoj kuriji jednu listu od dvadeset tri pitanja - "sumnje" (Dubie). U papskom odgovoru se jasno raulikuju tri konfesije na području bosanske vikarije: katolici, šizmatici i jeretici.

O pravoslavnim vjernicima na tlu bosanske države izričito govori odgovor na osmo pitanje u kojem se bosanski franjevci zamolili da prošire svoje aktivnosti i "na granice i okolinu Bosne, gdje je sveštenstvo iskvareno i nisu ustanovljene provincije".

Papa je potvrdno odgovorio "pošto u Bosni sa njenim granicama odnosno uključujući zemlje i gradove" prema njegovim riječima "žive nevernici i šizmatici".

Jula 1374. franjevci su dobili dozvolu da podignu svoje samostane sa crkvama "u oblasti Knina i Vrhrike takođe i Vrbasa i Save (Sane?)", koji bi trebalo da posluže za pridobijanje i pokrštavanje "jeretika i šizmatika".

1378. godine papa je dao saglasnost franjevcima da preuzmu crkvu u tvrđavi Modruš u krbavskoj dijacezi, koja se nalazi "blizu šizmatika i nevernika", a u pitanju je današnje istoimeno naselje kod Ogulina u Hrvatskoj.

Obaveštenja papske kurije pokazala su se kao tačna. Tako su u okolini Knina od XIV vijeka postojali pravoslavni manastiri Krupa na Zrmanji i Krka, na istoimenoj rijeci. U oblasti Vrhrike oko gornjeg toka Cetine, samo desetak kilometara jugoistočno od današnjeg naselja Vrlike, podignut je najkasnije do 1395. pravoslavni manastir Dragović, što znači samo 19 godina nakon što je papa konstatovao prisustvo pravoslavaca. Krajem XV vijeka spominje se istočno od donjeg toka Vrbasa i župe Glaž, pravoslavni manastir Stuplje, zatim Detlak jugozapadno od Dervente i manastir Liplje kod današnjeg Teslića. Blizu granice Krbavske dijaceze izgrađen je negde u XV vijeku manastir Rmanj kod Martin Broda.

Na ovaj način potvrđena je tradicija o starini pravoslavnih manastira u Hrvatskoj i Bosni, a naročito je značajno što su u pitanju teritorije sa kojih je krenula jedna od najstarijih seoba srpskog pravoslavnog stanovništva 1530. godine - Srb, Unac i Glamoč, koje je naseljeno u Žumberku i Kranjskoj.

Nije u pitanju bilo nomadsko, pastirsko stanovništvo, već su se selile čitave porodice sa svom svojom pokretnom imovinom. Na područjima sa kojih se pokrenulo na seobu, srpsko stanovništvo je bilo starosedilačko, odnosno nisu ga naselile turske vlasti jer su one to činile tek od poslednje četvrtine XVI vijeka.

 

NAPOMENA:

1. Šizmatici su pravoslavci, kako su ih prozvali rimokatolici nakon Velike šizme ili crkvenog raskola 1054. godine.

2. Ovde se pod imenom Vlah i Vlasi odnosi na Rumune na područjima današnje Rumunije.

 

IZVOR: Jelena Mrgić-Radojčić, Donji Kraji - Krajina srednjovekovne Bosne, Beograd, 2002.

PRIREDIO: Boris Radaković

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg

Ključne riječi:

Crkva Bosna Povelje