NIJE "KRASTAČA" I NIJE "ANTROPOMORFNA" | Plemenito

NIJE "KRASTAČA" I NIJE "ANTROPOMORFNA" | Plemenito

NIJE "KRASTAČA" I NIJE "ANTROPOMORFNA"


Ovim člankom želim ukazati na duboku pogrešnost dva termina obično upotrebljena u naučnoj literaturi od vremena kada su započinjala istraživanja srednjovjekovnih grobnih spomenika Bosne i Hercegovine. To su termini: „antropomorfni“, upotrebljen za stećak u formi krsta ili klesanu predstavu Krsta na starom grobnom spomeniku bilo kog oblika (i stupovi) i „krstača“, upotrebljen za stari spomenik izrađen u formi Krsta. Ni jedan ni drugi termin nisu pravilni termini iz razloga što nemaju utemeljenje u stvarnosti i stvarnom pisanom naslijeđu Balkana.


Nauka bi se morala rukovoditi načelom i kriterijumom izvornosti, naslanjanjem svoje terminologije na realno naslijeđe, a posebno bi to morao biti slučaj kada je u pitanju pisano spomeničko naslijeđe koje je masovno prisutno. Nigdje, dakle, na starim Krstovima Bosne i Hercegovine nije moguće u epitafima vidjeti termin „krastača“ (ili je to ekstremno rijetko), već isključivo Krst. Dakle, redovno stoji: „A SE KRST...“. Na stranu činjenica da je najveći broj starih nekropola Bosne i Hercegovine naprosto natkriljen Krstom izrađenim u kasnom srednjem vijeku i da su takvi spomenici apsolutno savremeni pretežitim djelovima nekropola sastavljenim od nadgrobnih spomenika tipa sanduka (i sljemenjaka) i ploča. Hajde da za primjer uzmemo centralnu nekropolu nevesinjskog sela Jasena koja je natkriljena masivnim Krstom višim od tri metra, ili nekropolu u selu Udora pozicioniranu na grobnoj gomili kojom dominiraju, ili nekropolu Radmilović Dubrava kod Bileće, ili groblje sela Petrovići u trebinjskoj Šumi... Konačno, najeklatantnije: Radimlja. Svi radimljanski Krstovi su jednake starosti kao i radimljanski sanduci i sljemenjaci i o tome govori njihova dekorativna plastika (ko je spreman da stup iz Zgošće proglasi mlađim od čuvenog zgošćanskog sljemenjaka?). S druge strane, brojne nekropole u Bosni i Hercegovini formirane od spomenika tipa sanduka i ploča nose na brojnim spomenicima klesane predstave krsta. U bilećkom selu Radmilović Dubrava polegli spomenik - Krst koji svakako predstavlja dio srednjovjekovnog opusa ovog groblja leži u krajnjem sjevernom obodu nekropole, a niz od četiri Krsta manjih dimenzija (grob kaluđera Gligorija) na zapadnom obodu nekropole. Ovi manji spomenici izvjesno pripadaju periodu 16-17. vijeka i po svome postanku su mlađi u odnosu na središnji dio znamenite nekropole Radmilović Dubrava (Bunčići). Međutim, upravo u centralnom dijelu nekropole leži jako velik broj spomenika tipa sanduka i ploča čiji je karakteristični biljeg-predstava Krst. Dakle, Krst se javlja u kontinuitetu od najstarijih do najmlađih spomenika nekropole Radmilović Dubrava. U Radimlji (Vojvodini) na Batnogama postoje tri masivna Krsta koja zahvaljujući bogatoj dekorativnoj plastici ne mogu biti određena kao mlađi od visokih elegantnih sanduka i sljemenjaka u tom groblju.

 

Srednjovjekovno groblje dabarskog sela Milavići predstavlja jedno od najvećih starih grobalja Bosne i Hercegovine. Koncentracija masivnih starih spomenika ovoga groblja leži upravo u zapadnom dijelu, bliže crkvini. Međutim, u istočnom dijelu groblja postoje dvije stare i oštećene ploče sa jasnim predstavama Krsta-Hristosa na koje bih ovom prilikom ukazao. Prva ploča leži u krajnjem istočnom obodu nekropole i ima dimenzije: 1,63 h 0,80 h 0,30 m. Sama predstava Hristosa-Krsta nosi dimenzije: 1,45 h 0,70 m, zapremajući tako gotovo čitavu gornju plohu spomenika. Drugi spomenik se nalazi u istočnom dijelu nekropole, ali bliže njenom središtu i ima dimenzije: 1,92 h 0,83 h 0,42, dok sama predstava Hristosa-Krsta nosi dimenzije: 1,06 h 0,64 m.  

 

Posve je neprihvatljiva ideja koja direktno proizilazi i leži u podlozi termina „antropomorfni krst“ ili „antropomorfni spomenik“ da temeljno religiozni, skromni srednjovjekovni čovjek, na svoj grobni spomenik postavlja krstoliku figuru pokojnika, to jest da sam sebe predstavlja Hristosom-Krstom i tako nešto nezamislivo je i u eri tehnologija. Dakle, da sebe predstavlja Likom Hristosa. Na starim grobnicima Bosne i Hercegovine predstavljen je Hristos Krst Freska kako se to jasno vidi na prvom spomeniku u groblju u Milavićima čiji crtež ovdje pružam. Predstave Hristosa dosta su prisutne na starim Krstovima u oblasti Nevesinja. Gotovo identične predstave nalaze se i na Krstu nekropole Pupoš u Donjem Brataču, a slična na Krstu koji stoji južno od crkve Svete Petke u trebinjskom selu Bihovi. 

 

Zaista je neshvatljivo da nauka nije upotrebila i odomaćila makar kompromisno sintagmu „Hristoliki spomenik“ kada je već bila prisutna osjetna intencija pogrubljavanja termina „Krst“ u nigdje na spomenicima zastupljenu „krstaču“ i dalje ka ukidanju i prenebregavanju Krsta – simbola vječnog života do proglašavanja starih hrišćanskih grobalja Bosne i Hercegovine naslijeđem jeretika o kojima je rečeno da Krst pljuju i obrću naopako? Za nauku, bilo je dovoljno izgovoriti „Krst“. Neobično je da literarno naslijeđe 19. i 20. vijeka u kojem su djelovali istraživači-epigrafičari koji su u natpisu pravoslavne srpske kaluđerice Polihronije u Veličanima u Popovu isčitali termin „paganec“ i koji su stara groblja ove zemlje doživljavali kao proizvod neomanihejske jeresi, do danas nije doživjelo neophodno terminološko isčišćavanje u visokim naučnim ustanovama našega naroda.

 

Čovjek srednjeg vijeka nije sebe stavljao u središte vaseljene. On je svoje grobnike obilježio Hristosom Krstom dajući im dimenziju vječnosti, Čovjeka razgraničivši u beskraju prostorvremena. On ih je u najvećem dijelu i stvorio u vrijeme koje je sljedovalo djelu kosovskog Svetoga Kneza i njegovih živih sljedbenika, pa ako hoćete i gospodara humsko-zahumske i hercegovačke zemlje Kosača. 

 

 

AUTOR: Goran Ž. Komar

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg

Ključne riječi:

Stećci Mramorje Krst Crkva