Natpis vojvode Masna i njegovih sinova | Plemenito

Natpis vojvode Masna i njegovih sinova | Plemenito

Natpis vojvode Masna i njegovih sinova


slike

Natpis vojvode Masna i njegovih sinova

U selu Donja Drežnica na desnoj strani rijeke Neretve, koje pripada gradu Mostaru, u živoj stjeni, nalazi se natpis uklesan ćirilskim slovima. U prevodu na današnji srpski jezik on glasi: 

„+ U ime Oca i Sina i Svetog Duha ovo je dvor

vojvode Masna i njegovih sinova Radosava i

Miroslava. Ovo pisa sluga (rab) Božji i Svetoga

Dimitrija u vrijeme gospodina kralja ugarskoga

Lajoša i gospodina bana bosanskoga Tvrtka. Ko bi

to uništio, da je proklet Ocem i Sinom i Svetim Duhom.“

Oblast vojvode Masna obuhvatala je dolinu Drežanjke, Malu i Veliku Čvrsnicu, Bitovnju, Blidinje između Čvrsnice i Vran-planine na kojem se nalazi poznata nekropola stećaka, od kojih je veliki broj nastao za vrijeme vojvode Masna i njegovih sinova Radosava i Miroslava.

U starijoj literaturi vojvoda Masn poistovjećivan je sa ličnošću kneza Mastana Bubanjića, koji se javlja kao svjedok na dvema poveljama Tvrtka Kotromanića dok je Tvrtko još bio ban (1354. i 1355.) Knez Mastan bio je rodonačelnik porodice Masnović iz Visokog, koja je pripadala svjedocima „od Bosne“ ili „dobrim Bošnjanima“, dok je vojvoda Masn bio iz Huma.

Natpis vojvode Masna otkriva nam mnogo podataka iz srednjovjekovne istorije zapadne doline Neretve. Kao prvo, na osnovu početne vjerske formule u natpisu ispred koje je isklesan krst: „+ U ime Oca i Sina i Svetog Duha...“ vidimo da vojvoda i njegovi sinovi nisu pripadali nekom jeretičkom učenju, a još manje su mogli pripadati bogumilima ili babunima (do skora se u istoriografiji mislilo da je u srednjovjekovnoj bosanskoj državi većina stanovništva pripadala bogumilskoj jeresi), jer oni nisu poštovali Svetu Trojicu i zato su nazivani „trikleti“ ili „trikleta jeres“. Tako npr. Kozma Prezviter počinje spis protiv bogumila osudom tog njihovog učenja, i kazuje da oni slede trojicu prokletih, Arija, Savelija i Makedonija, koji nisu priznavali Svetu Trojicu (Oca, Sina i Svetog Duha).

Dio natpisa u kojem sam klesar daje neke podatke o sebi govori nam još više. Prva polovina toga dijela nedvosmisleno svjedoči da je klesar bio pravoslavni monah, jer kaže: „Ovo pisa sluga (rab) Božji i Svetoga Dimitrija...“. Opšte je poznato da monasi u srednjem vijeku uglavnom nisu isticali svoja imena, jer nisu željeli da se ističu i tako padaju u grijeh ponosa ili gordosti, smatrajući da sve što rade pripada Bogu. Riječ „rab“ (sluga) u natpisu svjedoči da je riječ o pravoslavcu jer su pravoslavni sebe tako nazivali, a to i danas možemo naći u mnogobrojnim crkvenim knjigama. Vidimo da je pored sluge Božijeg, klesar bio i sluga „Svetoga Dimitrija“ što bi značilo da je pripadao nekom manastiru posvećenom Svetom Dimitriju. To dalje govori da je negdje na posjedu vojvode Masna, postojao pravoslavni manastir, što je još jedna potvrda da je i sam vojvoda sa svojim sinovima bio pravoslavac. Ako znamo da je na lijevoj obali Neretve, u široj okolini Stoca, u srednjem vijeku posjede imala pravoslavna vojvodska porodica Hrabren-Miloradović, koja je podizala crkve i manastir Žitomislić, a njoj pripada i najukrašenija nekropola stećaka (stećci na Radimlji), onda je jasno da je pravoslavna vjera bila jaka u dolini Neretve na području današnjeg Mostara i Stoca.

Druga polovina ovog dijela natpisa pomaže nam da približno datiramo njegov nastanak, a u njoj stoji: „u vrijeme gospodina kralja ugarskoga Lajoša i gospodina bana bosanskoga Tvrtka“. Znamo da je kralj Lajoš bio oženjen Jelisavetom Kotromanić, ćerkom bana Stefana II Kotromanića, strica bana Tvrtka.  Tvrtko je u početku svoje vladavine bio lojalan vazal  kralju Lajošu, ali je nakon nekoliko godina između njih izbio spor pa je Tvrtko ugarskom kralju morao da ustupi  Hum 1357. godine. Ovo nije bio kraj sukoba Tvrtka i Lajoša. Ugarski vladar je 1363. godine ponovo krenuo na Tvrtka, ali je bio poražen i morao se povući. Ovo je dovelo do otvorenog raskida između bosanske države i Ugarske.

Kada posložimo sve ove podatke, dolazimo da zaključka da je natpis vojvode Masna nastao u periodu između 1357. i 1363. godine. Naime, u tom periodu kralj Lajoš ima direktnu vlast nad Humom, uz iznuđenu saglasnost bana Tvrtka. U natpisu se jasno navode ova dva vladara i to redom po njihovoj važnosti, prvo ugarski kralj koji je vrhovni gospodar, a zatim bosanski ban koji je vazal kralja Lajoša kojem je prepustio vlast nad  Humom.

Nije nam poznato jesu li vršena opsežna arheološka istraživanja područja gdje se nalazi ovaj natpis, kako bi se možda pronašli ostaci dvora, koji se spominje u natpisu „dvor vojvode Masna i njegovih sinova“. I bez toga, sam natpis daje nam značajne podatke o zapadnoj dolini Neretve u srednjem vijeku.

 

IZVOR: Goran Ž. Komar, Natpis iz Donje Drežnice vojvode Masna i sinova, Stari ćirilični natpisi istočne Hercegovine (sa pregledom krstova), Herceg Novi 2015; Gordana Tomović, Morfologija ćiriličkih natpisa na Balkanu, Beograd 1974; Srđan Rudić, Povelja bana Tvrtka Kotromanića knezu Vlatku Vukoslaviću, Stari srpski arhiv 2, Beograd 2003; Dejan Ječmenica, Povelja i pismo bana Tvrtka Opštini dubrovačkoj o razrešenju računa Klime Držića i Biste Bunića.

AUTOR: Boris Radaković

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg

Ključne riječi:

Ćirilica Crkva Manastir Zapis Gradina Hum