NATPIS U BRNjEŠCIMA U GLAMOČU | Plemenito

NATPIS U BRNjEŠCIMA U GLAMOČU | Plemenito

NATPIS U BRNjEŠCIMA U GLAMOČU

Natpis u Brnješcima u Glamoču pomenuo je uvaženi Marko Vego (Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, tom IV, Sarajevo, 1970, 78-78, br. 262). Vego je natpis doživio kao petoredni i on je prepoznao devet slova koja bi predstavljala dio izvornog natpisa. U prvom redu: SN, u trećem redu: NV i NR i u petom redu: OBO. Prvi i poslednji segment natpisa nalaze se u krajnjem gornjem lijevom uglu i krajnjem donjem desnom uglu. To je važno zbog sigurnog identifikovanja spomenika, ali, ispostavilo se i u smjeru otkrivanja pogreški u prepoznavanju slovnih znakova koji su uklesani jako duboko i kao takvi su prepoznatljivi svakom djetetu u osnovnoj školi. Iz toga se mora pomisliti na mogućnost da M. Vego nije posjetio lokalitet, ili je neki saradnik odavde ponio odlivak. Ovim člankom, najprije želim pružiti faksimil „natpisa“ u cjelosti sa svim identifikovanim slovima, a zatim, izdvojiti slova koja bi mogla pripadati izvornom natpisu.


Izgled „natpisa“ danas (faksimil na temelju uvida na originalu 6. nov. 2016. godine)

Lokalitet o kojem je riječ nalazi se u polju pod grebenom Staretina (dio krupnog i dugačkog grebena koji sačinjavaju Golija, Staretina i Šator), a u okviru zaseoka Brnješci koji pripada selu Glavice. U blizini leže kuće Ninkovića. Lokalitet nosi naziv Mramor, a sastoji se od debele ploče sa natpisom (2,08 + 0,20 h 1,18 h 0,56 m) i dvije dugačke i uzane „grede“ koje leže malo zapadnije. Ploča je oštećena odvaljivanjem njezinih krajeva. Veliko parče koje leži uz spomenik čuva duboko usječeno slovo S (bez poluglasa).

I prvi pogled na spomenik ukazuje na usjecanje slova bez smislene poruke, neuredno, veoma krupnim savremenim ćiriličkim slovima (do 20 cm) u više od pet redova. Pogled na prvi Vegov segment koji je ovaj zaslužni

epigrafičar doživio kao početak natpisa: SE, otkriva da o tome ne može biti govora. Ukoliko bismo nastojali na određivanju ovih slovnih znakova, morali bi ih prepoznati kao ED. Isto tako, nisam uspio u nalaženju slova iz Vegove transliteracije koja bi pripadala trećem i petom redu navodno izvornog natpisa. Ona ni slučajno ne mogu biti doživljena kao dio srednjovjekovnog natpisa. Najjasnije se to vidi u dijelu petog reda koji leži u krajnjem donjem desnom uglu koji je Vego odredio kao: OBO. U toj zoni se nalazi samo savremeno, Vukovo: VD i jedno ogromno udubljenje, moguće nastalo namjernim oštećivanjem materijala (kopanjem) koje jeste okruglo.

Pažnju, svakako, privlače elementi u ovoj formaciji koji bi mogli pripadati starom sistemu ćiriličkog pisma. Veoma „netegnuto“, uspio sam u izdvajanju dvanaest znakova: PR ili TR kao ligatura; H sa mogućim poluglasom i NB; zatim: M i n, kao i: PKA. Primjetno je, a to čini mi se nije bez značaja, da su ova slova usječena pliće od ostalih, nesumnjivo savremenih.


Izdvojeni slovni znakovi koji bi mogli pripadati starom sistemu ćiriličkog pisma

Ukoliko je uopšte došlo do preklesavanja starog natpisa i ukoliko bi mogli izdvojiti djelove tog natpisa, tada izvornom natpisu nikako ne mogu pripadati slova koja je izdvojio Marko Vego.

Moglo bi biti od izvjesne važnosti kazati i da savremena slova po svome obliku svakako pripadaju (uzmimo najširi mogući hronološki okvir) 20. vijeku. Na taj način može se možda dokučiti i motiv za dosta opsežne zahvate kopanja po spomeniku kasnog srednjeg vijeka i njegovo nesumnjivo lomljenje.

Ukoliko je moguće odrediti slovne znakove koji pripadaju izvornom natpisu, tada bi mogli primjetiti da iskošeno M (kako djeca crtaju lastavicu i M sa jednim šatorastom, prelomljenom nožicom i zaobljenom drugom nožicom), n u obliku stoličice okrenute ulijevo, B sa opuštenim i deformisanim trbuhom, a naročito H sa ukrasnom kukicom, ne bi uklesao čovjek 20. vijeka. Postoji, dakle, izvjesna mogućnost da je neko jako temeljito uništio stari natpis skidanjem čitavog sloja sa spomenika, pri čemu je ipak preostalo nešto slova koja se danas ukazuju kao pliće usječena.

I dvije grede koje leže pored spomenika sadrže krupne slovne znakove pri čemu se na jednoj, pri ivici, moguće, izdvaja jedna čitava riječ: POPOV.

Vjerujem da postoji opravdanje za objavljivanje ovog „natpisa“ iz sela Brnješci u Glamoču, jer je on ugrađen u voluminozni zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine autora Marka Vega, a postoji izvjesna mogućnost da je spomenik nosio ćirilički natpis kasnog srednjeg vijeka.

Spomenik ne bih pronašao bez pomoći g. mr Siniše Šolaka odličnog poznavaoca i istraživača Glamoča.

 




G. Siniša Šolak pred spomenikom


AUTOR: Goran Ž. Komar

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg

Ključne riječi:

Mramorje Stećci