NATPIS POPA TJEHODRAGA | Plemenito

NATPIS POPA TJEHODRAGA | Plemenito

NATPIS POPA TJEHODRAGA



Natpis popa Tjehodraga pronađen je 2003. godine, tokom arheoloških iskopavanja na lokalitetu Podvornice u Lištanima na jugozapadnoj strani Livanjskog polja. Natpis je isklesan ćiriličnim slovima na crkvenoslovenskom jeziku ispred kojeg se nalazi isklesan krst. Prevod teksta na savremeni srpski jezik glasi:

+ TU LEŽI POP TJEHODRAG – IMAO JE PET SINOVA – SU SVI U JEDNOJ (ISTOJ) GODINI BILI UBIJENI

Vrijeme nastanka natpisa je XII vijek, kada je i sahranjen pop Tjehodrag, a u istom grobu pronađen je i jedan ženski skelet sugurno njegove supruge. Ono što znamo o njemu, jeste da je bio oženjen i da je imao pet sinova koji su, kako čitamo sa natpisa, svi iste godine stradali, vjerovatno u nekom ratu. Ovaj natpis za sada je najzapadniji ćirilični natpis na srpskom etničkom području, koji je nastao  u srednjem vijeku.



Hrvatski naučnici koji su i pronašli ovaj grob s natpisom i prvi ga opisali, tvrde da je to mogao biti samo hrvatski pop glagoljaš koji je kao takav, iako rimokatolik, mogao da ima ženu i djecu, na kako kažu „valjan, ali ne i na dopušten način“.  Veoma zanimljiva ocjena po kojoj, kako vidimo, nešto može da valja ali ne i da bude dopušteno. Pozivaju se na Prvi (1123. g.) i Drugi (1139. g.) lateranski koncil, kojima se zabranjuje rimokatoličkim sveštenicima da imaju žene, i zaključuju da je vjerovatno živio „tijekom prve polovice 12. st.“, a malo dalje kažu da je pop Tjehodrag mogao poginuti i za vrijeme vojevanja vizantijskog cara Manojla Komnina 1165-1167, dakle u drugoj polovini XII vijeka  iz čega se vidi da su hrvatski naučnici malo zbunjeni prilikom datovanja Tjehodragovog natpisa u želji da ga što više približe Prvom i Drugom koncilu. Analize skeleta pokazuju da se pop Tjehodrag upokojio u dobi između 35. i 40. godine života. Za pogibiju njegovih pet sinova pretpostavljaju da se mogla dogoditi takođe za vrijeme vojevanja Manojla Komnina.

Ako znamo da su popovi glagoljaši pisali glagoljicom, a po tome su dobili i svoj naziv, kako to da je natpis popa Tjehodraga ispisan na ćirilici? Šta više, uporedivši njegov natpis sa drugim natpisima nastalim u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, pronalaze se sličnosti sa natpisima kao što su: Humačka ploča, Blagajski natpis kneza Miroslava, natpis bana Kulina,  natpis Vignja Miloševića, Natpis iz Kalesije kod Tuzle, itd. Neosporno je da su svi ovi natpisi nastali na srpskom etničkom prostoru i da su pisani ćirilicom kojom su pisali Srbi u srednjem vijeku, dok su se Hrvati služili glagoljicom. Na osnovu ovoga sumnjamo da može biti riječi o Tjehodragu kao nekakvom popu glagoljašu.

Pošto je Tjehodrag imao najviše 40 godina kada se upokojio, a ako uzmemo za moguću pretpostavku da su mu sinovi izginuli za vrijeme rata sa Vizantijom 1165-1167, nema nikakve teorijske mogućnosti da je živio u prvoj polovini XII vijeka. Naime, u tom slučaju on bi najkasnije umro 1150, a i logično se nameće pitanje zašto bi naknadno otkopavali njegov grob i klesali natpis u kojem nas obavještavaju da mu je poginulo pet sinova. Stoga se nameće zaključak da bi pop Tjehodrag najranije morao umrijeti ili poginuti kad i njegovi sinovi, ili čak i poslije njih, jer samo tako bi na njegovom natpisu mogla biti spomenuta smrt njegovih sinova. Popova žena je umrla u dobi od 60 godina, što znači da je naknadno stavljena u mužev grob i to najmanje 20 godina kasnije. Sve ovo nas približava kraju XII vijeka pri datovanju nastanka ovoga natpisa.

Kada je riječ o istorijskim izvorima koji govore o područja na kojem je pronađen natpis, a to je okolina Livna, znamo da se prvi put spominje u povelja hrvatskog kneza Mutimira 28. septembra 892, u kojoj se navodi i livanjski župan Želimir. Konstantin Porfirogenit u poznatom djelu „Spis o narodima“ spominje Livno kao jednu od hrvatskih županija, i kaže da se srednjovjekovna Hrvatska „prema Cetini i Livnu graniči sa Srbijom“. 

Kao što vidimo Livno je bilo pogranična regija između Hrvatske i Srbije sredinom X vijeka kada je Porfirogenit pisao svoje djelo. Kao pogranična regija jasno je da su se u njoj ukrštali narodi, kulture, trgovina i sve ostalo ove dve srednjovjekovne države. Tako da je pored Hrvata u regiji Livna bilo i Srba, a pogotovo do XII vijeka pomjeranja stanovništva su morala uzeti maha. Sjetimo se da su se i neki srpski vladari sklanjali u Hrvatsku kada im je prijetila opasnost po njihov život, kao što je to uradio knez Zaharije u prvoj polovini X vijeka, a Porfirogenit bilježi da je tada pred bugarskom vojskom i dio Srba prešao u Hrvatsku kada navodi: „a neki od njih umaknu i odu u Hrvatsku“.

Izvor koji je nastao prije povelje hrvatskog kneza Mutimira i Konstantina Porfirogenita, podatak franačkog ljetopisca Ajnharda, koji 822. godine opisuje propast ustanka posavskih Slovena pod vođstvom Ljudevita Posavskog, piše da se Ljudevit povukao ispred franačke vojske  i prebjegao Srbima, koji su kako on piše, u to vrijeme držali „veliki dio Dalmacije“ – „magnam Dalmatiae partem“.  Ovdje se misli na antičku rimsku provinciju Dalmaciju, u koju je spadala skoro cijela teritorija današnje Bosne i Hercegovine. Na osnovu analize izvornih podataka, možemo zaključiti da se ova srpska teritorija nalazila oko planina Kozare i Grmeča i rijeke Une. 

Da su Srbi narod čija se država u XII vijeku prostirala na velikom dijelu nekadašnje Dalmacije svjedoče  podaci vizantijskog pisca Jovana Kinama vezani za događaje iz 1165. godine: „A kad ovaj (Jovan Duka), prošavši kroz zemlju Srba, uđe u nju (primorsku  Dalmaciju), sva vlast ubrzo u najvećem delu pripade caru. Tada dođoše pod romejsku vlast i Trogir i Šibenik, pored toga i Split i narod Kačića i čuveni grad Diokleja, koji je bio podigao car Dioklecijan, Skradin i Ostrovica i Solin...“. Vidimo da se iz zemlje Srba stizalo do Kačića na Cetini i primorskih dalmatinskih gradova, što znači da je tadašnja Srbija obuhvatala Rašku, Duklju, Travuniju, Zahumlje i Neretljansku oblast. Svakao da je oblast Livna  u XII vijeku morala biti izložena uticajima i migracijama stanovništva iz Srbije.

Za vrijeme bosanskog bana Stefana II Kotromanića, 1326. godine Livno je ušlo u sastav države Kotromanića. Iz povelja sačuvanih za vrijeme vlasti Kotromanića u Livnu, nema pomena Hrvata, što može da znači da njihov broj nije bio značajan, i da su migracije stanovništva značajno promjenile etnički sastav stanovništva Livanjske župe. Iz svega ovde navedenog zaključujemo da natpis popa Tjehodraga pripada srpskoj kulturnoj baštini.


Izvori: Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, II, Beograd, 2007; Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, IV, Beograd, 2007.

 

Literatura: Đ. Janković, Predanje i istorija Crkve Srba u svetlu arheologije – Kratak pregled od početka do turske okupacije, Beograd, 2015; M. Marić, M. Šimić, A. Škegro, Pop Tjehodrag i njegov natpis, Povijesni prilozi, Zagreb, 2007; P. Đorđić, Istorija srpske ćirilice, Beograd, 1990; Relja Novaković, Gde se nalazila Srbija od VII do XII veka, Beograd 1981.


AUTOR: Boris Radaković

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg