NATPIS POMOĆANA U GLAVNOJ NEKROPOLI (POD DUBOM) U SELU UBOSKO KOD LjUBINjA | Plemenito

NATPIS POMOĆANA U GLAVNOJ NEKROPOLI (POD DUBOM) U SELU UBOSKO KOD LjUBINjA | Plemenito

NATPIS POMOĆANA U GLAVNOJ NEKROPOLI (POD DUBOM) U SELU UBOSKO KOD LjUBINjA

Natpis se nalazi na stećku tipa sanduka u rubnom dijelu nekropole kojom dominira ogromni srednjevjekovni krst. Kako sam ranije objavio drugi dio natpisa („Ovdi umrijeh milost veleći“), ovom prilikom pružam i glavni dio natpisa koji je pominjao Šefik Bešlagić tačno pročitavši ime pokojnika, ali ga ne razriješivši u cjelosti. Spomenik je sagrađen kao masivni izduženi kvader zakošenih stranica, suženih prema debelom pravougaonom postolju. Spomenik pripada tipu sanduka sa postoljem sa romaničkim arkadama sa po četiri interkolumnije izvedene na bočnim stranama i tordiranom vrpcom iznad, te šestočlanim rozetama smještenim u kružne vijence pri gornjem rubu. Na gornjoj površini, po sredini, postoji prostrano udubljenje.

Spomenik ima dimenzije: 1,45 (gore)-1,23 (pri postolju) h 0,36 (gore)-0,30 (pri postolju) h 1,16 m. Jako podsjeća na sanduk u nekropoli Ždrijelovića u Ljubomiru.


Udubljenje na gornjoj površini sanduka kakvo se viđa na mnogim hercegovačkim spomenicima, naročito tog tipa. Podsjećam na ovakvo udubljenje na masivnom sanduku u porti crkve Svetog Arhangela Mihaila u selu Aranđelovo u župi Korjenići, o kojem tradicija kazuje da je na njemu pričešćen kosovski kontingent velikog vojvode rusaga bosanskoga Vlatka Vukovića. Takođe na sanduku nekropole I u Gornjem Tupanu-Broćancu (gore desno). U svakom slučaju, ovakva udubljenja na srednjevjekovnim nadgrobnim spomenicima ne pripadaju dekorativnim detaljima, već posigurno – obrednim.



Ovaj spomenik je nedavno oštećen čeličnom četkom u sklopu kampanje markiranja ćiriličnih natpisa farbom!

Ranije je objavljen i drugi dio natpisa koji sam pročitao kao „+ Ovdi umrijeh milost veleći“ („Slovo“, 34-35, 162). U visini prva dva reda natpisa, sasvim desno, postoji i veliko oštećenje spomenika. U vezi sa glagolom uznati skrenuću ovdje pažnju samo na znamenitu dubrovačku knjigu Ruska Hristiforovića sa preloma 14. i 15. vijeka gdje je njegova upotreba sasvim uobičajena[1]. Takođe, skrećem pažnju na upotrebu ovog vida glagola na stećku Radivoja Draščića u Podgradinju u Gornjem Hrasnu. Konačno, za bilo koga ko živi u Dinaridima, ovaj vid je sasvim običan. Ovdje je upotrebljen u smislu potenciranja potpunijeg upoznavanja ličnosti Pomoćana Ostojića, koji, kao hrišćanin, upravlja svoje misli Svevišnjem moleći milost (u duhu ogromnog broja srpskih oporuka: „Da me primi Gospod Bog u svoje milosrđe“.

Stručni recenzent predlagao je rješenje: Ovdje leže Pomoćan Ostoić. Tko me ne zna i ko me uzna ovdi umrli sin Ostoje leži.

Oba dijela natpisa započinju znakom krsta. Oba su izvedena na neravnim površinama spomenika. 


OVD(N)[2]

ɤM(RѢ)HЬ

MNLO

STЬ VELE

ĆN

Poluglas u poziciji uz slovo M trećeg reda pripada riječi MILOSTЬ.

Čitanje natpisa glasi: A se leže Pomoćan Ostojić. Tko mene zna i ko me uzna: Ovdje umrijeh milost veleći.


Natpis je objavljivao M. Vego, ali sa posve nepotrebnim i prekomjernim konstruisanjem teksta, uvodeći Mila Ostoje neci=nećaka. Neobično je da nije uočeno razgovjetno „V“ u obliku uspravnog pravougaonika u riječi „veleći“. Riječ „veli“ i u natpisu Milata Pripčinića u Živnju: Asҍe veln MnlatЬ, kao i u povelji bana Stjepana Kotromanića 1333.[3] godine . Ime Pomoćan odavna je prisutno u Burmaza.[4]




Srednjovjekovna nekropola na grobnoj gomili u Uboskom polju-Ljubinje: Crkvina



AUTOR: Goran Ž. Komar


[1] Medo Pucić, Spomenici srpski, knjiga prva, Biblioteka fototipskih izdanja izvora za srpsku istoriju, knj. 4, Filozofski fakultet Beograd, Katedra za istoriju srpskog naroda u srednjem veku, Beograd, 2007

[2] Moguće je naslutiti i slovo „I“ u završnici prvog reda, ali je nedavnim unošenjem farbe u ureze glijeta čitava perspektiva sagledavanja i izučavanja natpisa za dugo poremećena. O pojavi farbanja starih natpisa u Hercegovini, kao i znatnih oštećivanja čeličnom četkom u potrazi za natpisima, obavijestio sam nadležne u Republici Srpskoj i Federaciji BiH. Odgovor sam dobio isključivo od prof. dr Dubravka Lovrenovića.

[3] M. Vego, Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1980, 134, 135

 

[4] D. Kovačević, Srednjovjekovni katun po dubrovačkim izvorima, Simpozijum o srednjovjekovnom katunu u Sarajevu, 1961, Naučno društvo BiH, poseb. izd, knj. II, Sarajevo 1963, 128: Pomochianus Burmas

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg

Ključne riječi:

Stećci Mramorje Zapisi Ćirilica