Narodna vjerovanja u moći stećaka | Plemenito

Narodna vjerovanja u moći stećaka | Plemenito

Narodna vjerovanja u moći stećaka


slike

Narodna  vjerovanja u moći stećaka

U mnogim našim krajevima u narodu postoji vjerovanje da su stećci ljekoviti. U Rastičevu kod Kupresa, u zapadnoj BiH, u određeno doba godine stoku tri puta provode oko jednog stećka da bi ona te godine bila zdrava i debela. Oko jednog drugog stećka, takođe u tom kraju, nekoliko puta provedu konja kada ovome „stane mokraća“ i kažu da to pomaže. U još nekim selima, kao npr. u okolini Zenice, neki seljani vjeruju da obilaženje stećka pomaže da konj ili goveče promokri.

U nekim selima stećke su strugali i dubili radi uzimanja kamene prašine, koju su žene nerotkinje mutile u vodi i to pile, vjerujući da će im to pomoći. Neki su tu kamenu prašinu oblagali na oboljele oči u uvjerenju da će im to pomoći u njihovoj nevolji. U tu svrhu mnogo je korišćen veliki stećak u Vitezu, zvani Starac-kamen. Katolkinje-nerotkinje iz Gornjih Korićana (pod Vlašićem) posjećuju „Grčko groblje“ u Donjim Korićanima, vjerujući da će im to pomoći da zatrudne i da rode.

Istraživač stećaka Šefik Bešlagić u više slučajeva je ustanovio da mještani poneki stećak, obično onaj koji se po položaju ili dimenzijama ističe, povremeno kreče, zbog čega se onda on naročito ističe i izdaleka vidi. To čine u uvjerenju da će spriječiti štete od grada, ako ih to zadesi, ili da će ih obići suša, ili da im ljetina neće pretrpjeti štete od velikih kiša. Vrlo je zanimljivo da se za krečenje odabranog stećka obično angažuje djevojka koja je siromašna i bez roditelja. Za posao koji ta sirota djevojka obavi, krečeći stećak više puta u toku godine, da bi to bio spas od nevremena, seljani djevojku daruju najčešće odjevnim predmetima.

U nekim krajevima vjeruju da će „naletiti oluja“ ako se stećak pomiče. U mnogim krajevima se vjeruje da su kosti pokopanih ljudi pod stećcima mnogo veće nego naše kosti, jer su „stari narodi bili veći i jači od nas“.

Negdje vjeruju da će kiša pasti ako se iz groba izvuče jedna kost i stavi na ledinu, pa to čine kada ovlada suša. Vjeruju da se ispod nekih stećaka nalazi „blago“ (zlatni novac i nakit) zbog čega ispod njih ponekad uoči Blagovijesti izbija plamen.

U Žepi narod i danas vjeruje da nije dobro dirati mramorove, jer da se od toga može razboljeti i umrijeti, zatim da se u nekim kućama „ prikazivalo“ zbog toga što su u njihovim temeljima bili uzidani stećci. Osim toga, na nekropolama se može „ograisati“, posebno noću, a ako se lovi u mramorju može se dogoditi da puška opali u samoga lovca.

Što se tiče natpisa na stećcima, postoji vjerovanje da se u njima poručuje: „Ako me prevališ obradovaćeš se“ i „ako me ne prevališ, obradovaćeš se“, ali da to gotovo niko ne zna da pročita. Isto tako se vjeruje da s druge strane, tj. s donje strane stećka piše: „Puče li ti u repu?“, ali se to više uzima kao pošalica. Profesor Muhamed Kadić pričao je kako je njemu jedan prota, Savo Savić iz Šekovića kod Vlasenice, ispričao sličnu pošalicu vezanu za stećke.

Naime, neka žena tražila rastavu braka. Konzistorija je odbila. Ne želeći da dolijeva ulje na vatru, prota Savić izmišlja priču o stećku i njegovom natpisu s donje strane. Kada su momci prevalili stećak, ukazao se natpis koji je ovako glasio: „Sam sam ga sjeko, sam sam ga vuko, sam sam ga okreto, sam sam ga prevrto, i opet mi žena drugog tražila...“ Nakon toga je stvar o raspravi legla.

V. Ćurčić nam je ostavio bilješku o tome da je neki domaćin iz okoline Trnova u srednjem vijeku dao kćer za momka koji je bio u mogućnosti da je pokamenuje, tj. da joj podigne spomenik ako bi ona prije njega umrla. S. Marković je u okolini Kupresa čuo priču o pogađanju prilikom prosidbe djevojke u staro doba o tome da li mladoženja prima obavezu da mladu kamenuje, tj. da joj podigne stećak, odnosno da je pokamenuje, tj. da joj postavi jedan položen i na njemu jedan uspravan kamen. Sličnu priču čuo je i Bešlagić od starog Milutina Nadaždina, iz Bjelovića kod Stoca. Njemu je njegov djed pričao da su nekada u njegovom selu i u selima ovih krajeva, prilikom prošnje djevojke, djevojčini roditelji, interesujući se za mladoženju, između ostaloga, pitali da li bi mladoženja mogao mladu pokamenovati, a da su na to prosci znali da odgovore da može „i kamen po kamen“. Sve ovo govori da je postavljanje stećka, pogotovo takvog koji je na postolju, bilo izvjesno mjerilo ekonomskog stanja mladoženje, koje je bilo od  uticaja pri ugovaranju braka.

Postojao je i zanimljiv običaj da se narod u raznim prilikama okupljao na nekropoli i u njenoj neposrednoj blizini, a u nekim krajevima se to i danas čini. Tako su se, npr. u slučajevima opasnosti od nevremena stanovnici obližnjih sela okupljali i obavljali zajedničke molitve. Negdje su se u tu svrhu okupljali hrišćani, a negdje muslimani. Zbog toga se neka od tih mjesta i danas nazivaju imenom molitvišta. Neka od tih mjesta nose ime igrišteili trzan i na njima se i danas održavaju narodna veselja. Toponim trzan je znak arhaičnog slovenskog kulta sunca. Pod tim imenom se smatra čist prostor u blizini naselja, ili trg koji služi za takmičenja i druge vrste zborovanja.

 

IZVOR:Šefik Bešlagić, Stećci – kultura i umjetnost, Sarajevo 1979.

PRIREDIO:Boris Radaković

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg

Ključne riječi:

Stećci Mramorje Relikvije