Molitva od treska, od groma, od bijesa i od grada | Plemenito

Molitva od treska, od groma, od bijesa i od grada | Plemenito

Molitva od treska, od groma, od bijesa i od grada



Spis je pronađen 1905. godine, u Ječmištima kod Foče. Napisan je na papirnom svitku, zapečaćen voskom radi zaštite od vlage i  smješten u šupljinu borove klade. Nakon početnog oštećenog dijela zapisa, slijedi dvadesetak muslimanskih imena, stanovnika „meteha kunovskog“ kojima je zapis namijenjen, zatim naslov molitve, sve to ispisano ćirilicom. Poslije toga ide prepis poruke na latinskom jeziku sa ćirilicom, koju je navodno Hristos svojom rukom zapisao nekom caru u Jerusalimu. To je, u stvari, ćirilska transkripcija latinskog teksta apokrifnog pisma Hristovog, pisanog kralju Abagoronu. Nakon zazivanja imena Isusa i Marije slijedi srpski ćirilični tekst molitve, ali nije kompletan, bez završetka. U devet odjeljaka zaklinjanja ovog spisa ima više podataka iz Apokalipse i apokrifne literature, sa motivima iz Novog zavjeta.

Interesantna su imena đavola, koje u četvrtom odjeljku zaklinju trojica patrijarha. Među osamnaest đavola čudnih imena, ima ih četvorica sa našim imenima: Cernicaš, Kozoderac, Ciper i Cernica.

Molitvu je možda pisao neki hrišćanin iz istočne Bosne, za svoje sunarodnike koji su primili islam ali su ostali donekle vjerni i svojoj staroj religiji. Spis je iz XV vijeka, vjerovatno druge polovine ako ne i samoga kraja, kada je islamizacija još uvijek bila prilično slaba. Ovaj spis predstavlja neku vrstu ljekaruše ili molitve za zdravlje i sreću. Zanimljiv je i pomen metoha („meteha“) kunovskog, jer znamo da je metoh označavo crkveni ili manastirski posjed, što bi možda moglo da znači da je i ovaj metoh kunovski nekada pripadao nekoj crkvi ili manastiru.

Zanimljiv je podatak i o sekti Kadezadeli koja je nastala u XIV vijeku i trajala do XVII vijeka. Pol Riko, engleski putopisac uXVII vijeku zabilježio je o ovoj sekti: „Čitaju Novi Zavjet na slovenskom jeziku koji im se donosi iz Moravske i Dubrovnika, ali čitaju i Kuran na arapskom i persijskom, piju vino uz Ramazan i imaju misteriozne običaje. Poturi Bosne su svi iz ove sekte, ali plaćaju porez kao hrišćani. Poštuju ikone i znak krsta. Obrezuju se i uzimaju primjer Isusa Hrista da bi izvodili ovu ceremoniju koja je dugo bila uobičajena među Koptesima, što je jedna sekta grčke crkve u Egiptu“.

Moguće da je ovaj spis bio u službi ove ili neke slične sekte koja je mješala običaje hrišćanstva i islama, što ne možemo sa sigurnošću tvrditi. Ono što možemo vidjeti iz samog teksta spisa jeste zazivanje hrišćanskih svetaca i anđela. Tako u ovom spisu autor đavolima prijeta „arhangelom Mihailom“, „gospodom bogom i četiri jevanđelja“, „Hristosom i svetijem Jovanom“, „12 apostola“ itd. Moguće je, i da su konvertiti na islam samo glumili da su prigrlili novu vjeru, dok su u dubini sebe ostali vjerni hrišćanstvu.

 

TRANSKRIPCIJA SPISA PREUZETA IZ KNjIGE MAKA DIZDARA – STARI BOSANSKI TEKSTOVI:

Molitva ot treska, ot groma, i ot bijesa i ot grada

Zapreštaju vam, dijavole i studeni grade i suhi vjetre, arhangelom Mihailom, sa vasemi silami nebeskimi, i Gavrilom i Urilom i Rapailom, i Arapatilom i Epimilom i Putošem, i Rumilom i Nahronotom i Paonom – da ne prihodite ka sijemu metehu kunovskomu!...

Zapreštaju vam, dijavole i grade, sedmi riječi, koje reče Hristos, na krstu viseći, bogu: „Oče, oprosti onima koji me muče, za ljubav tvoju – i ja prostim, za ljubav tvoju!...

Zapreštaju vam, dijavole, slavnijem prestolom i serapimom -  da ne prihodite, dijavole i studeni grade, ka tome metehu!...

Zapreštaju vam, dijavole i studeni grade, trema patrijarsi: Avramom, Isakom i Jakovom, ježe počivaju pod dubom amorijskijem, i vasa imena tvoja zaklinjaju: ime Ancilijaš, Bel, Vratauh, Baršan, Ankibaš, Angluš, Cernicaš, Papiluš, Kozoderac, Dominuš, Rek, Ciper, Lambor, Anmiš, Cernica, Akomiraš, Apomiri..., Araklija, Sotona i Luciper!...

Zaklinjem vas, dijavole i studeni grade, gospodom bogom i četiri jevangelji, i trista deset svetimi oci i 60 mučenici, i Hristosom i svetijem Jovanom – da ne prihodite dijavole i studeni grade ka sijemu metehu!...

Zapreštaju vam, dijavole i studeni grade i suhi vjetre, sedmi hljebi ježe se u jevangelju pomenu, i otročetom ježe prija Isus i postavi pred učenike, i slavnijem prišastijem Hristovijem, i svetijemi književnici, i nožem i mačem ježe ureza Petar uho rabu Pilatovu, i angeli ježe otvalista kamen od groba Hristova, i strahom od nedužne straže kraljeve, i sedmi zvijezdami i mačem boduštijem – da ne prihodite dijavole i studeni grade ka sijemu metehu kunovskomu!...

Zapreštaju vam, dijavole i studeni grade i suhi vjetre, 24 starci sjedešti na prestolu, i munjami i gromi i glasi sjedešti ot prestola, i otroki ježe pojahu pjesan gospodinu, vapešti hadeski...., i vijenci svetijeh ježe položiše prestolom, i knjigami napisanijem... ježe vidje na prestolu na desnice sjedešti, i 4 angeli sjedešti na četireh uglijeh zemlje (i) držešti četiri vjetre zemaljske, i sedmi pečati svetijemi – da ne prihodite dijavole i studeni grade i suhi vjetre ka metehu kunovskomu!...

Zapreštaju ti dijavole i studeni grade trstiju ježe izmjerena bi crkov božija, i brenijem ježe izbra Mihajla arhangela sa zmijami, i 12 apostoli i 12 kamenoma – da ne prihodi grad ka sijemu metehu!...

Zapreštaju vam dijavole i studeni grade 40 čudesi ježe apustoli satvoriše, koja čudesa i zlamenija piše Luka u evangeliju, i slavnijem prišastijem svetago duha..., i velicijem svjetlom Isaija (kada) gredijaše u Damask..., i angelom ježe se javi Kornilu, i snidijem svetago Petra u Ćesariju, i duhom ježe porazi Iroda cara, i molitvami Pavlovijem ježe zapreti s(ve)ti Pavao ime vu uho vi va tamnice u polunošti, va ide Pavao i sila i rastrgoše se uzi im – da ne prihodite sijemu metehu!...

Stanem dobre, stanem dobre, stanem sa strahom božijem, da stane grad, da ne ide na sije meteh!... I gla(gol)emu gospod reče: „Glagolji siju molitvu: Od gradasta vi gospodi pomilujsta vi, gospodi pomiluj; arhangele Mihaile i Gavrile i Urile i Rapaile i Arapataile i Epimile i Putoše i Rumile i Nahronote i Paone, sabludite sijega meteha kunovskog, od zlago dažda i ot dijavola i ot čina i ot bogate te bogactvom bogatoga Simeona Stlupnika, umnožite vasakem blagom za ljubav vasemoga boga Savaota – važem metehu“...

 

IZVOR: Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Sarajevo 1969.

PRIREDIO: Boris Radaković

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg