KRUNISANjE STEFANA TVRTKA I KOTROMANIĆA I UZIMANjE KRALjEVSKOG GRBA | Plemenito

KRUNISANjE STEFANA TVRTKA I KOTROMANIĆA I UZIMANjE KRALjEVSKOG GRBA | Plemenito

KRUNISANjE STEFANA TVRTKA I KOTROMANIĆA I UZIMANjE KRALjEVSKOG GRBA


slike

KRUNISANjE STEFANA TVRTKA I KOTROMANIĆA I UZIMANjE KRALjEVSKOG GRBA
KRUNISANjE STEFANA TVRTKA I KOTROMANIĆA I UZIMANjE KRALjEVSKOG GRBA
KRUNISANjE STEFANA TVRTKA I KOTROMANIĆA I UZIMANjE KRALjEVSKOG GRBA

MANASTIR MILEŠEVA

Kao praunuk kralja Stefana Dragutina, koji je od 1284-1316 vladao Usorom i Soli (današnjom sjevernom Bosnom) nakon nestanka dinastije Nemanjića, Tvrtko je došao na srpski presto. Poslije teritorijalnog širenja svoje države, Tvrtko je ima jedan dio prvobitnih Nemanjinih zemalja, manastir Mileševo sa grobom srpskog prosvetitelja sv. Save, i krvno srodstvo sa Nemanjićima. Srpska crkva je sv. Savi pripisivala u zaslugu uzdizanje srpske države u rang kraljevine, a prvi srpski pisani rodoslov nastao je pred krunusanje Tvrtka krunom Nemanjića, čime se nastojala istaći veza između Tvrtka i Nemanjića. U to vrijeme zabilježeno je i shvatanje, da je sv. Sava smatran kao neka vrsta večitog nebeskog čuvara kraljevstva loze Nemanjića, a Tvrtko koji Nemanjiće naziva svojim „praroditeljima“ nasljeđujući njihove tradicije, nebi imao svetijeg mjesta za svoje krunisanje do Savinog groba. Sve ovo mu je dalo legitimitet da naslijedi srpski presti i kruniše se za kralja 1377. godine.

Kralj Tvrtko I Kotromanić, nakon svoga krunisanja za kralja Srba, svoje kraljevanje obilježio je i kovanjem zlatnog novca, a za sada je to jedini poznati zlatni novac srpskog srednjeg vijeka. Tvrtkov zlatnik pronađen je u tvrđavi Mileševac, iznad manastira Mileševa. Zlatnik je pronađen poptuno nov, kao da je tek iz kovnice izašao, što znači da je vjerovatno kovan na tom mjestu, i takođe, da je kovan u čast Tvrtkovog krunisanja krunom Nemanjića.

TVRĐAVA MILEŠEVAC

Tvrtko se krunisao „sugobim vijencem“ što znači dvostrukim vijencem odnosno krunom, raškom i bosanskom. Svojim krunisanjem, on je ulazio, s punim sjajem, u tradicije Nemanjića, krunisao se kao oni, uzeo vladarsko ime Stefan i zauzeo prema pravoslavnoj crkvi stav kakav je bio tradicionalan u kući Nemanjića. Po toj tradiciji, koja je nalagala da se srpski kraljevi krunišu na dan nekog značajnog hrišćanskog praznika, i Tvrtko se  krunisao na Mitrovdan.

Nakon krunisanja Tvrtko se u svojoj tituli naziva kralj Srbljem, Bosne , Pomorja, Humske zemlje, Donjih Kraja, Zapadnih strana, Usore, Soli i Podrinja i ostalim. Stavljao je dakle svoju novu titulu na prvo mjesto, za razliku od npr. Dušana, koji u svojoj carskoj tituli na prvom mjestu ostavlja Srblje jer  je osjetio potrebu da tu stranu, uzurpiranu titulu donekle  srbizira, proglašavajući se u prvom redu za cara Srbljem.

Kralju Tvrtku se 1390. godine  pokoravaju gradovi Split, Trogir, Šibenik, i ostrva Brač, Hvar i Korčul. Nakon što je zavladao većim dijelom Dalmacije i Hrvatske, u svojoj tituli od 1390-1391 navodi i Dalmaciju i Hrvatsku.

Između Bosanaca i Rašana nije postojala ona etnička razlika, koja je djelila Srbe od Grka, te s toga Tvrtko nije imao razloga da potiskuje u pozadinu novu titulu i da ističe Bosnu na prvom mjestu. Drugačije rečeno, vladaru Srba ili „srpske zemlje“ od davnina pripada legitimno pravo da nosi kraljevsko dostojanstvo i kraljevsku krunu.

 

Nakon krunisanja za kralja Stefan Tvrtko na grb Kotromanića stavlja krinove (ljiljane), kao simbol kraljevske vlasti date od Boga. Prije čina krunisanja na grbu Kotromanića nije bilo krinova. Nema sumnje da su krinovi preuzeti iz Raške nakon krunisanja Tvrtka krunom Nemanjića, jer je kraljevska kruna Nemanjića bila ljiljanova kruna, a takođe i na njihovom novcu, freskama, crkvama i manastirima, nalaze se prikazi ljiljana. Na fresci iz crkve sv. Dimitrija u Pećkoj patrijaršiji, na kojoj su prikazani car Dušan, njegov sin Uroš i sv. Sava, kraljevska kruna na glavi Uroša jeste ljiljanova kruna.

 

Izvori: Rade Mihaljčić, Povelja kralja Stefana Tvrtka I Kotromanića knezu i vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, Stari srpski arhiv, 1, Beograd, 2002.

Literatura: M. Blagojević, Srpska državnost u srednjem veku, Beograd, 2011; M. Dinić, Dušanova carska titula u očima savremenika, Zbornik u čast šeste stogodišnjice Zakonika cara Dušana, Beograd, 1951; M. Dinić, Iz srpske istorije srednjeg veka, Beograd, 2003; N. Radojčić, Obred krunisanja bosanskog kralja Tvrtka I, Beograd, 1948; S. Stanojević, Svi srpski vladari, Beograd, 1989, 43.

 

AUTOR: Boris Radaković

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg