KRSTOVI U POVELjAMA I PISMIMA PISANIM U BOSANSKO-HUMSKIM KANCELARIJAMA | Plemenito

KRSTOVI U POVELjAMA I PISMIMA PISANIM U BOSANSKO-HUMSKIM KANCELARIJAMA | Plemenito

KRSTOVI U POVELjAMA I PISMIMA PISANIM U BOSANSKO-HUMSKIM KANCELARIJAMA


Da bismo potvrdili dosadašnje izlaganje o ortodoksnosti funeralnih i sakralnih spomenika iz crkava u Hercegovini, daćemo kratak pregled povelja i pisama bosansko-humskog porijekla s krstovima ili bez krstova u njihovom tekstu. U I i II knjizi Stojanovićevih „Povelja i pisama“ ima 255 povelja i pisama domaćeg porijekla iz Bosne i Hercegovine; od tih 255 znak krsta ima 198, dok ih je bez krsta samo 57. Iz ovoga se može zaključiti da je 1/5 povelja i pisama bez znaka krsta u tekstu. Pregledao sam 124 kopije bosanskih i humskih povelja i pisama i ustanovio da je stilizacija njihovih krstova skoro istovetna, bez nekih tajanstvenih oblika. Oni su stilizovani u obliku grčkog ili latinskog krsta, iako svaki pisar ima svoj način kićenja. Isti slučaj je i na nadgrobnim spomenicima s natpisima u kojima su urezani krstovi. Pregledajući Stojanovićeva izdanja o srpskim poveljama i pismima, mogao sam ustanoviti da su pisari u dubrovačkim kancelarijama i dubrovački ljudi ponekad izdavali povelje i pisma bez oznake krsta u početku teksta ili na kojem drugom mjestu, i to pro foro externo: vladarima i feudalcima balkanskih zemalja. Oni su na isti način postupali kad su izdavali diplomatske akte jednom istom licu, npr. vojvodi Sandalju Hraniću. Nisu drukčije radili ni pisari bosanskih (srpskih – B. R.) vladara i feudalaca. Ovo je naročito slučaj sa poveljama i pismima vojvode Sandalja i njegovih nasljednika i knezova – vojvoda Pavlovića, iako ih dubrovački izvori – pisma nazivaju jereticima i patarenima.

Kralj Tomaš sklapa ugovor s Dubrovčanima 18. XII 1451. godine pred papskim legatom, hvarskim biskupom Tomom, franjevačkim kustodom i kapelanom Marinom i ostalom bosanskom (srpskom – B. R.) gospodom, ali, na veliko iznenađenje, u početku njegove povelje nema znaka krsta. Interesantno je pismo episkopa bosanske crkve iz Janjića od 8. I 1404. godine koje u početku teksta ima znak krsta. Pismo su predali strojnici bosanske crkve na ruke kneza Dubrovačke Republike. Ova činjenica je vrlo važna, jer je pismo pisao pisar bosanskog episkopa-dida čiju su crkvu pape, ugarski vladari i Dubrovčani okvalifikovali jeretičnom i patarenskom.

Ortodoksni kralj Tvrtko I izdao je 1385. godine Venecijanima povelju na latinskom jeziku bez oznake krsta u početku teksta. Isti vladar je, u vrijeme svoga banovanja, 1357. godine, izdao povelju knezu Vukoslaviću bez oznake krsta u tekstu, dok u njegovoj povelji iz 1375. godine, izdatoj Dubrovačkoj Republici, ima znak krsta.

Postoji izvjestan broj bosanskih povelja i pisama upućenih pro foro interno koje u tekstu imaju znak krsta, npr. list vojvode Sandalja iz 1410. godine, pisan majci – banici Anki, Sandaljevo pismo iz 1419. godine, pisano knezu Aleksi Paštroviću, itd.

Pečati bosanskih (srpskih – B. R.) vladar i bosanskih i humskih knezova i vojvoda imaju u legendama znak krsta, bilo po jedan, bilo po dva. U ovome se ističu pečati hercega Stjepana (Stefana –B. R.) Kosače, upravo onog feudalca koga su najčešće nazivali jeretikom i patarenom. Razlika između srpskih (iz države Nemanjića - B. R.) i bosansko-humskih pečatnih legendi nema.

Poznato je da su predstavnici bosanske crkve često vršili diplomatsku službu u bosansko-humskim kancelarijama i bili svjedoci prilikom izdavanja raznih baštinskih i ostalih povelja, pa ponekad i inicijatori njihova izdavanja. Zar bi oni mogli prikrivati svoju mržnju prema krstu nekoliko vijekova da su uistinu bili jeretici-patareni, neomaniheji. Ako bi se to moglo dopustiti nesavršenim patarenima, ne bi savršenim (perfecti).

Treba konstatovati da ima veliki broj latinskih povelja sa Zapada, kao i glagoljskih i latinskih iz Hrvatske i zapadne Bosne, koje u početku nemaju znak krsta, bilo da su izdate pro foro interno, bilo pro foro externo.

Po ovom kratkom pregledu o pojavi krstova u poveljama i pismima pisanim u bosansko-humskim i ostalim poveljama i pismima iz Dubrovnika i Srbije (Raške – B. R.) može se ustanoviti da je izrada krstova u diplomatskim i baštinskim poveljama i pismima u srednjovjekovnoj Bosni (državi Kotromanića – B. R.) bila gotovo općenita (opšta – B. R.) Ako krsta nema, mora se to pripisati maniru pojedinih pisara, što je praksa bila i u dubrovačkim i u kancelarijama na Zapadu. Ovdje se ne radi o bosansko-humskim jereticima koji su se pretvarali pred inovjercima, nego o ortodoksnim vjernicima (autor pod „ortodoksne“ stavlja pripadnika i pravoslavne i rimokatoličke crkve – B. R.).

 

Preuzeto iz knjige Marka Vega, „Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine“, Sarajevo, 1980.

 

PRIREDIO: Boris Radaković

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg