Goran Ž. Komar, Ćirilični natpis u nevesinjskom selu Jasena | Plemenito

Goran Ž. Komar, Ćirilični natpis u nevesinjskom selu Jasena | Plemenito

Goran Ž. Komar, Ćirilični natpis u nevesinjskom selu Jasena

Selo Jasena ležu u veoma prostranoj kraškoj površi koja se prostire južno od planinskog grebena Veleža. Nekropola koja čuva ćirilični natpis nalazi se južno od glavnog dijela sela.

Natpis je u dva navrata objavio zaslužni epigrafičar prof. Marko Vego[1]. Njegovo tumačenje, međutim, nije do kraja ispravno i stiče se utisak da se uvaženi prethodnik kraće zadržao na licu mjesta, ili, moguće, nije bio na nekropoli u Jaseni nego je natpis pružen na temelju nekog snimka ili odlivka. Ovakav utisak se stiče i zbog tvrdnje da je nekropola sastavljena od šezdeset i dva stećka tipa sanduka izgovorene od Šefika Bešlagića[2]. M. Vego kazuje o različitim tipovima spomenika, ali ovaj spomenik sa natpisom označava kao sanduk. Nekropola je sastavljena od velikog broja ploča među kojima ima i jako velikih i četiri sanduka. Na jednoj ploči (2,35 h 1,85 h 0,50 m), na njenoj zapadnoj strani, urezan je natpis Mrđića o kojem je ovdje riječ. Pored ove nekropole, kojom dominira veliki krst pozicioniran u neposrednoj blizini, sjeveroistočno (3,12 h 1,17 h 0,44 m), više stotina metara istočno, kraj kuće Slavka Bukvića, leži još jedna jako velika ploča koju je Š. Bešlagić označio kao sanduk koji, po njemu, nosi i natpis. Natpis na ovoj ploči nisam uočio i pored idealnog popodnevnog svijetla. Treba, ipak, naglasiti da je površina ploče jako oštećena i da su upravo u zapadnom, nadglavnom dijelu, uočljiva najveća oštećenja i razaranja korizivnim procesom koji je fragmentovao krečnjak u dubini od više santimetara.

Natpis sa nekropole u Jaseni je, prije Vega, objavljen od strane Vida Vuletića-Vukasovića i Ljube Stojanovića – pogrešno.

Neposrednim uvidom proteklih dana nađeno je da je natpis nestručno i djelimično markiran farbom što sam poslednjih godina uočio na nekoliko srednjevjekovnih natpisa u oblasti Nevesinja (Gornja Trusina), Dabra (Ljuti Do), Bileće (Radmilović Dubrava) i Gacka (Dulići). O tome sam izvestio Zavod za zaštitu spomenika u Banja Luci.

Marko Vego je natpis u Jaseni pružio na način da je njegovim čitanjem postignuta puna logičnost natpisa. On, pružajući neadekvatnu latiničnu transkripciju, natpis čita na sljedeći način: +A se leži MilobratЬ MrЬđićЬ (MrЬćićЬ) s dobrimЬ sinomЬ s IvanišemЬ. Bih živomu radЬ a mЬrtva saranihЬ (sahranih)[3].

Teškoće se javljaju kod poslednje riječi natpisa: „SARANIHЬ“ za koju, vidi se to i površnim pogledom, jednostavno nema mjesta u prostoru koji je obilježen završnim znakom: Ь. Pažljivom analizom slovnih znakova vidi se da je ovdje u pitanju sasvim drugi glagol: „SRETAMЬ“.

Da vidimo kako zapravo izgleda natpis u Jaseni.


 

Dakle, natpis glasi: „+ A se leži Milobrat Mrđić s dobrim sinom s Ivanišem. Bih živomu rad, a mrtva sretam“.

M. Vego je u svom Zborniku (1964, tom III) pružio posve nejasan snimak natpisa koji nije upotrebljiv, ali je njegova potpuna logičnost odbijala od preduzimanja puta i neposrednog uvida. Ipak, uvidom na licu mjesta, uočena je neodrživost riječi: „saranihь“ i zbog nedostatka prostora za njeno uklesavanje i zbog toga što ovdje jednostavno ne piše tako. Milobrat Mrđić naime kazuje da se radovao dobrome sinu, a sada ga mrtva sreće (dočekuje). M. Vego nije vidio slovo „omega“ koje se javlja pored „O“ u imenu Milobratovom. Lično, vjerujem da je to dokaz da on nije vidio ovaj natpis na licu mjesta[4].

U prvome redu natpisa postoji „omega“ nakon slova „O“, a klesar doslijedno upotrebljava tanki poluglas. No, biće to važno za konačno razriješenje natpisa, on taj poluglas u određenim situacijama „priljubljuje“ odgovarajućim slovima. To upravo čini u poslednjoj riječi drugog reda, a to će učiniti i u poslednjoj riječi natpisa, što je kod M. Vega moglo izazvati zabunu ukoliko se služio snimkom ili nekim odlivkom. U neposrednom uvidu, uvjeren sam, ovaj autor bi pravilno pročitao poslednju riječ. Kada se pažljivo pogleda završetak drugog reda natpisa, tada će se vidjeti da je tanki poluglas svojom malo iskošenom okomitom linijom ugrađen u slovo „D“ te formira njegovu desnu nožicu. Isti postupak je ponovljen u završnici natpisa gdje je desna noga slova „M“ klesanog kao asimetrično „M“ (tendira obliku sa ukrštenim nogama), svojstveno i ranijim periodima, projektovana u liniju koja „izbija“ iz obline omče tankog poluglasa. Inače, klesar je „M“ izradio u tri varijante: oblo, izrazito uglasto i ovo poslednje asimitrično koje podsjeća na „M“ sa ukrštenim nogama. 

No, ovakvi propusti ni slučajno ne umanjuju vrijednost rada M. Vega na bosanskohercegovačkoj srednjevjekovnoj epigrafici. Autor je skrenuo pažnju na podatke o Mrđićima kazujući da se humska porodica Mrđić javlja u povelji velikog kneza Andrije iz 1247-1249. godine, te da ih ima u Trebinju u prvoj polovini 15. vijeka. On natpis pravilno opredjeljuje 15. vijeku[5].

Ipak, bilo bi zanimljivo pogledati još nešto. U selu Fatnica, u predjelu srednjevjkovne župe, postoji visoki ukrašeni sanduk sa višerednim ćiriličnim natpisom na istočnoj užoj strani. Natpis sam, kao revidirani, objavio u časopisu „Slovo“[6]. Pokojnik kome je izrađen spomenik u Fatnici nosi ime Ivan Mrčić što je isto kao Mrđić. Moguće je da se na taj način ovo staro humsko prezime javlja i u Fatnici 15. vijeka, jer je natpis na taj način datiran. Opaža se, međutim, pažljivim markiranjem slovnih znakova ovog natpisa, još nešto. Izvjesna sličnost slovnih oblika sa natpisom u Jaseni. I ovdje je klesar umetnuo tanki poluglas u slova,  pa je čak jedno slovo „L“ raspolutio naglavačke okrenutim poluglasom (red VII). Slovo „V“ klesano je na isti način (red I), a određena slova, poput „H“ (red III, VII) i „U“ (red VIII, IX) formiraju karakteristične zavijutke. I pored određenih razlika, valja skrenuti pažnju na identično uklesano slovo „E“ u oba natpisa. U natpisu iz Jasene, u problematičnoj poslednjoj riječi natpisa, jedno malo, ček teško uočljivo nadredno „E“,  klesano je orjentisano prema gore. Ovo slovo ima potpuno pravu „okomitu“ liniju, podsjećajući na brzopisno „E“, a isto takvo „E“ se nalazi u natpisu Ivana Mrčića u fatnici (red VII). I slovo „Ž“, iako se razlikuje u prvom redu natpisa Ivana Mrčića, nadalje je, po svojoj asimetričnosti, identično natpisu u Jaseni. Klesar je i u natpisu u Fatnici kombinovao „omegu“.

Vjerujem da je ovdje u pitanju još jedan nosilac znamenitog starog humskog prezimena. Postoji i određena sličnost u obliku slova ova dva natpisa.

 

Natpis Ivana Mrčića u Fatnici (revizija G. K., 2010. g.)

Zaključak

Konačno je razriješen natpis u nevesinjskom selu Jasena koji se u odnosu na tumačenje M. Vega najkrupnije razlikuje u poslednoj riječi. Ukazano je i na izvjesne sličnosti u pogledu grafije sa natpisom Ivana Mrčića u Fatnici. Pružen je pogled na dva ćirilična natpisa 15. vijeka koji sastavljaju isto prezime i vrlo sličan način klesanja slova.


[1] M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, tomus III, Sarajevo, 1964, 43, br. 173; M. Vego, Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1980, 261, 262

[2] Š. Bešlagić, Stećci. Kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971, 352

[3] M. Vego, Iz istorije..., 262

[4] Još jednom, kazivao sam u više navrata, metod gipsanog odlivka ne može služiti za razriješenja natpisa, kao što to nije moguće činiti pomoću fotografskih snimaka natpisa. Vjerujem da su takvi metodi sasvim prihvatljivi za izrade kopija natpisa koji služe muzejskim postavkama.

[5] M. Vego, Iz istorije..., 262

[6] G. Ž. Komar, Ćirilični natpisi iz istočne Hercegovine, Slovo, god. VIII, broj 34-35, Nikšić, 2011, 151

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg

Ključne riječi:

Zapisi Mramorje Stećci