Fojnički grbovnik iz druge polovine XVII vijeka | Plemenito

Fojnički grbovnik iz druge polovine XVII vijeka | Plemenito

Fojnički grbovnik iz druge polovine XVII vijeka


Napomena

Fojnički grbovnik spada u grupu najpoznatijih zbornika grbova iz „ilirske heraldike“, a po svemu sudeći nastao je sredinom druge polovine XVII vijeka. Kako to kod nas  često biva, Fojnički grbovnik pobudio je među prvima pažnju stranaca, u ovom slučaju grofa Ladislava Festetića (Festeticsa) iz Tolne, koji se ljeta 1837. obratio provincijalu bosanskih franjevaca fra Andriji Kujundžiću iz Kreševa da mu nabavi kopiju ovog priručnika. „Čuvan “ – kako kaže Solovjev – “u starom manastiru za vreme Turaka kao najveća svetinja, kao amanet iz doba nezavisnosti [Fojnički grbovnik] bio je prvi put opisan u ’Srpskom Listu’ 1842, br. 18, zatim iste godine u ’Danici Ilirskoj’ br. 24.” Autor ovog priloga bosanski je franjevac, prosvjetitelj i javni radnik Ivan Franjo Jukić, koji se tom pitanju ponovno vratio 1851.

 

Originalni naslov knjige jeste: „Rodoslovje Bosanskoga, aliti Iliričkoga i Serpskoga vladania; zajedno postavljeno po Stanislavu Rubčiću popu. Na slavu Stipana Nemanjića, cara Serbljena i Bošnjaka 1340“. Engleski  putopisac Artur Evans je u svojoj knjizi „Kroz Bosnu i Hercegovinu“ u vrijeme bune 1875. zabilježio o Fojničkom grbovniku da je “možda najinteresantnija starina čitave Bosne.”

 

Što se tiče podataka iz originalnog naslova ovog grbovnika, nema ni najmanje mogućnosti da je grbovnik nastao tako rano, tj. 1340. godine. Naime, znamo da je ilirska heraldika započela sa grbovnikom koji je za svoje potrebe dao izraditi Petar Ohmučević, a najstariji sačuvan prepis tog originala jeste Grbovnik Korenić-Neorić iz 1595. godine. Fojnički grbovnik, kao i cijela ilirska heraldika, nastao je u krugu rimokatoličkog građanstva i sveštenstva porijeklom sa teritorije srednjovjekovne bosanske države. Veze srednjovjekovne bosanske države (etničke, jezičke, rodbinske, ideološke, itd.) sa državom Nemanjića i carsko dostojanstvo koje su ostvarili Nemanjići za vrijeme Dušana, ostavili su veliki pečat u istorijskom sjećanju stanovništva bosanske države, a najviše kod rimokatoličkog sveštenstva. Zbog toga ilirska heraldika na prvom mjestu ističe Srpsko carstvo i Nemanjiće. Sa druge strane, kod bosanskih franjevaca sve do kraja XIX vijeka živa je bila tradicija  srednjovjekovne bosanske države. Pod uticajem ove dvije tradicije  nastao je i originalni naslov Fojničkog grbovnika, pa se zato navodi da je Stefan Nemanjić, tj. Dušan, bio car „Serbljana i Bošnjaka“. Tu svakako igra i ulogu što je Dušanovo carstvo bilo izrazito pravoslavno, dok je u Bosni veliku ulogu imala rimokatolička provincija „Bosna Srebrna“, pa je „Ilirska ideja“ nastojala da spoji te dvije tradicije i države pod jednu ideju, koja je pretpostavljala i širenje rimokatoličanstva na pravoslavne Srbe. Zbog toga ovdje ne treba gledati dva naroda „Srbe i Bošnjake“ već dve tradicije, dve crkve, dve države. I na kraju Dušan nije 1340. godine bio car.

Fojnički grbovnik sadrži deset grbova zemalja ili država i to: Makedonija (Macedoniae), Ilirija (Vllvriae), Bosna (Bosnae), Dalmacija (Dalmatie), Hrvatska (Crovatiae), Slavonija (Slavoniae), Bugarska (Bvlgariae), Srbija (Svrbiae), Raška (Rasciae) i Izvorne zemlje (Rame) (Primordiae). Nakon toga redaju se porodični grbovi vladarskih i velikaških obitelji, ukupno njih 126.

 

IZVOR: Dubravko Lovrenović, Fojnički grbovnik, ilirska heraldika i bosansko srednjovjekovlje, Bosna Franciscana, br. 21, god. XII, Sarajevo, 2004.

 

PRIREDILI: Boris Radaković i Vojin Spasojević 

Prevod