Četvorojevanđelje Tvrtka Pripkovića | Plemenito

Četvorojevanđelje Tvrtka Pripkovića | Plemenito

Četvorojevanđelje Tvrtka Pripkovića


slike

Četvorojevanđelje Tvrtka Pripkovića
Četvorojevanđelje Tvrtka Pripkovića
Četvorojevanđelje Tvrtka Pripkovića
Četvorojevanđelje Tvrtka Pripkovića
Četvorojevanđelje Tvrtka Pripkovića


Četvorojevanđelje krstjanina Tvrtka Pripkovića prepisano je u prvoj polovini XIV vijeka, na pergamentu  ustavnom ćirilicom i sadrži 260 strana. Pronađeno je u Pljevljima 1875. godine. Dimenzija je 19,7 X 14,5 cm. Danas se nalazi u Gosudarstvenoj publičnoj biblioteci u Sankt Peterburgu. Na l.259v nalazi se kraće skazanije o četvorojevanđelju i zapis pisara koji glasi: „A zapisa božiom milostiju krstienin a zovom Tvrtko Pripković zemlom Gomilanin“. Oznaka „krstjanin“ Tvrtka Pripkovića sigurno dokazuje da je prepisivač pripadao crkvi bosanskoj. To potvrđuje i naknadno na istoj strani kurzivnim pismom zapis nekog monaha koji glasi „Bog zna neka e to svina bila“, što pokazuje da je ovo četvorojevanđelje bilo u posjedu nekog pravoslavnog manastira. Odsustvo ikavskih oblika i upotreba nazala govori da rukopis pripada prvim decenijama XIV vijeka.

Ovo četvorojevanđelje po svome dekorativnom sistemu pripada tipično bosanskim rukopisima u kojima tekst teče neprekinuto, pa prema tome i iluminacija, odnosno pojedina jevanđelja ne počinju na novim stranicama, kao u ostalim južnoslovenskim rukopisima. Iluminacija njegova se sastoji iz zastavica i dekorativnog inicijala sa fantastičnim elementima.

Na početku jevanđelja po Mateji (l.2r) je zastavica obrazovana sa četiri reda nepravilnih prstenova (sl.21). Konture prepletnih traka su crne, a osnova zastavice je crvena, bledozelena i tamnoplava. Ovaj tip ornamentike ima mnogobrojne paralele u starim raškim rukopisima, ali detalji oko zastavice, kićanke i četvorolisti su svojstveni bosanskim rukopisima.

Međutim, sasvim je izuzetan inicijal K na početku teksta toga jevanđelja. Obrazovan je ženskom figurom, koja stoji lijevo. Obučena je u haljinu čiji je gornji dio zelen, dok je suknja sastavljena od crvenih i zelenih traka. Desno je aždaja crvene boje i delimično neobojena. Ima žensku glavu sa krunom. Iz usta joj izlazi tijelo zmije, završeno dvema zmijskim glavama, od kojih je jedna jedva vidljiva. Tijelo aždaje je savijeno, obrazujući svojom konturom desni dio slova K. Završava se u donjem dijelu suknjom (sl.21). Po originalnosti ovaj inicijal stoji sasvim usamljen u bosanskim rukopisima.

Sasvim je neuobičajeno za dekorativni sistem unjeta zastavica (l.79v) ispod naslova glava jevanđelja po Marku, koje je obeleženo kao „Marta“. Ukrašena je, dosta primitivno rađenim, ali originalno riješenim stilizovanim prepletima  i floralnim ornamentima rađenim na crvenoj i zelenoj osnovi (sl.22).

U nastavku, ispod teksta glava jevanđelja je predstavljen simbol jevanđeliste Marka u obliku krilatog grifona crvene boje, mjesto Lava, kraj koga je palmeta (l.80v, sl.23).

Početak jevanđelja po Marku (l.81r) je ukrašen veoma zanimljivom zastavicom koju obrazuju prepleti i stilizovane palmete crvenih kontura na tamnozelenoj osnovi. Istih je boja stilizovani inicijal Z (sl.24).

Iznad glava jevanđelja po Luki (l.124v) nalazi se dugačka, uska zastavica ukrašena razvrežalom lozicom, sa vrstom akroterija iznad gornje ivice. Akroterije su zelene boje, a osnova zastavice crvene (sl.25).

Početak jevanđelja po Luki (l.126r) naglašava zastavica u obliku portikusa, ukrašenog upletenim čvorovima zelene i crvene boje. Taj ornament je veoma rasprostranjen u rukopisima uže Srbije i onih nastalih u južnim oblastima. Inicijal P na početku teksta je istih boja, ali bitno različite stilizacije. Ukrašen je lozicom i polupalmetama (sl.26).

Ispod kraja jevanđelja po Luki (l.198r), a iznad glava jevanđelja po Jovanu, koje je označeno kao glave po Luki, nalazi se dugačka zastavica ukrašena razvrežalom lozicom sa tačkastim ornamentima. Osnova zastavice je zelena, konture su crne, a tačkice oker (sl.27).

Iznad početka teksta jevanđelja po Jovanu (l.198v), u stvari unjeta u sredini teksta glava po istom jevanđelju, nalazi se zastavica zelene i crvene osnove ukrašene oker palmeticama. Inicijal I na početku teksta, ima dosta zanimljivo rješenje i ima paralela u drugim bosanskim rukopisima, kao što je Apokalipsa Radosava u Vatikanskoj biblioteci (sl.28).

Na kraju jevanđelja po Jovanu (l.261r) unjeta je zastavica koja se obično nalazi na početku teksta. Ima urez na donjem dijelu,  koji je obično predviđen za tekst, odnosno naslov. Zastavica je ukrašena floralnim ornamentima stilski srodnim sa zastavicom na početku istog jevanđelja. Boje su oker, žuta i crvena (sl.29).

 

 

IZVOR: D. Dragojlović, Istorija srpske književnosti u srednjovekovnoj bosanskoj državi, Novi Sad 1997; M. Harisijadis, Iluminacija rukopisa bosanskog porijekla u srednjem vijeku, GLAS CCCLIV Srpske akademije nauka i umetnosti, Odeljenje istorijskih nauka, knjiga 6, Beograd 1988.

PRIREDIO: Boris Radaković

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg