ARHONT VLASTIMIR JE VLADAO I TERITORIJOM DANAŠNjE BOSNE I HERCEGOVINE | Plemenito

Vlastimir je prvi ranosrednjovjekovni  vladar Srba na Balkanu o kojem imamo nešto više sačuvanih podataka. Vizantinci su ga nazivali arhontom Srba. Smatra se da je vladao od 830. do oko 851. godine. Bio je potomak srpskog vođe, kome istorija nije zapamtila ime, pod čijim vođstvom su Srbi došli na Balkan, odnosno njihova glavnina. Vlastimir je četvrti u nizu srpskih vladara na Balkanu, kojem se zna ime, prije njega Srbima su vladali: prvi po imenu poznati srpski vladar i Vlastimirov pradjeda Višeslav, zatim njegov deda Radoslav, i na kraju njegov otac Prosigoj.

Pod Vlastimirom je srpska država ojačala, i uspješno je mogla da ratuje protiv tada moćne države Bugara, koji su pod vođstvom kana Presijama napali Srbe. Srpsko-bugarski rat je trajao tri godine, a smatra se da je vođen oko 848-851.  Bugari su napali Srbe jer su oni bili saveznici Vizantije, a između Vizantije i Bugarske vođena je borba za prevlast na Balkanu. Srbi su iz tok rata izašli kao pobjednici, a o tome je svjedočanstvo ostavio vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit ovim zapisom: „Za vlade istog Vlastimira zarati protiv Srba Presijam arhont Bugarske želeći da ih potčini, ali ratujući tri godine ne samo da ništa ne postiže, već izgubi i većinu svoje vojske“.

Ono što nas interesuje, jeste pitanje da li je Vlastimir vladao i Srbima na prostorima današnje Bosne i Hercegovine, odnosno zapadnim srpskim oblastima. Sigurno znamo da je Vlastimir udao svoju ćerku za Krajinu, sina Beloja župana Travunije, čime je učvrstio svoju vrhovnu vlast u toj srednjovjekovnoj srpskoj oblasti. Ta oblast je obuhvatala dobar dio današnje istočne Hercegovine.Takođe, ovo je matična oblast poznatih i veličanstvenih spomenika srpske kulture, u literaturi poznatih pod nazivom stećci, koji su se počeli klesati krajem XI i početkom XII vijeka.

Osam godina prije nego što će se Vlastimir popeti na srpski presto, imamo podatak franačkog ljetopisca Ajnharda, koji 822. godine opisuje propast ustanka posavskih Slovena pod vođstvom Ljudevita Posavskog. Ajnhard piše da se Ljudevit povukao ispred franačke vojske  i prebjegao Srbima, koji kako on piše, u to vrijeme drže„veliki dio Dalmacije“ – „magnam Dalmatiae partem“. Ovdje se misli na antičku rimsku provinciju Dalmaciju, u koju je spadala skoro cijela teritorija današnje Bosne i Hercegovine. Na osnovu analize izvornih podataka, možemo zaključiti da se ova srpska teritorija nalazila oko planina Kozare i Grmeča, a možda jednim dijelom i preko Une do Kupe. Ova teritorija se svakako prostirala i dalje na istok, sudeći po podatku da Srbi drže veliki dio Dalmacije, kao i po kasnijim istorijskim izvorima.

Da je riječ o većoj teritoriji, vjerovatno izdjeljenoj na više upravnih cjelina, govori i podatak iz Anala da je Ljudevit ubio jednog od srpskih župana. Ovi podaci nas upućuju na to, da je srpski vladar nadzirao zapadne granice svoje države preko svojih namjesnika – župana, koji su držali vlast na tom području, ali je njihova oblast činila sastavni dio tadašnje Srbije. Postojanje župana na zapadnoj granici srpske države na koje nas upućuje Ajnhard, i župana Travunije na kojeg nas upućuje Porfirogenit, ukazuje da je Srbija u vrijeme Vlastimira bila izdjeljena na manje upravne oblasti, kojima su upravljali oblasni gospodari ali da je vrhovnu vlast imao Vlastimir.

Bosna u to vrijeme, ako je uopšte i postojala kao takva (teritorija između Sarajeva i Zenice) jer o njoj nemamo podataka prije sredine X vijeka, mogla je biti samo manja oblast u Srbiji. Njom je mogao upravljati jedan od srpskih župana i to sa nešto manjom samostalnošću od župana u Travuniji. Što se tiče teritorije današnje Bosne i Hercegovine, u Vlastimirovo vrijeme,većina teritorije između Une i Drine činila je sastavni dio Srbije, izdjeljene na manje cjeline pod upravom lokalnih velikaša, što znači da je najveći dio današnje BiH bio u sastavu države kneza Vlastimira.Vremenom će moćniji  oblasni gospodari izdejstvovati nasljednu vlast u svojim oblastima, pa će tako nastati samostalne srpske državice: Travunija, Zahumlje, Duklja i Paganija. U tom izdvajanju iz prvobitne Srbije Bosna će poslednja da izađe, što govori da je njen položaj u ranosrednjovjekovnoj Srbiji bio zavisniji od gore nabrojanih srpskih oblasti. Međutim, Bosna odnosno njeni vladari će vremenom da svoju vlast prošire na ove oblasti, a i šire, i nakon raspada države cara Dušana, ujediniće makar i na kratko i simbolično, glavninu srpskog naroda pod dinastijom Kotromanića.Ova simbolika najjače se osjetila i bici na Kosovu polju, kada je između ostalih oblasnih srpskih vladara, svoju vojsku poslao i kralj Tvrtko koji je držao srpski presto, ili kako je on sam pisao presto „roditelja svojih, gospode srbske kraljeva i cara“.

Na osnovu svega ovoga, arhonta ili kneza Vlastimira, treba gledati i kao jednog od prvih vladara  Bosne i Hercegovine odnosno teritorija iz kojih se sastoji današnja Bosna i Hercegovina. Zemlja Bosna je u ranom srednjem vijeku bila samo jedna mala oblast u Srbiji, dok je na teritoriji današnje Hercegovine funkcionisalo više manjih oblasti, koje su takođe činile sastavni dio ranosrednjovjekovne Srbije.

AUTOR: Boris Radaković

Izvori: Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, Beograd; Georgius Heinricus Pertz, Monumenta Germaniae Historica, Hannoverae 1826.

Literatura: Dubravko Lovrenović,STEĆCI bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka,Sarajevo, 2009; Relja Novaković, Gde se nalazila Srbija od VII do XII veka, Beograd 1981;  Tibor Živković, Portreti vladara ranog srednjeg veka – Od Vlastimira do Borića, Beograd 2006.