ANALIZA SPISA: „MOLITVA OD TRESKA, OD GROMA, OD BIJESA, OD GRADA“ | Plemenito

ANALIZA SPISA: „MOLITVA OD TRESKA, OD GROMA, OD BIJESA, OD GRADA“ | Plemenito

ANALIZA SPISA: „MOLITVA OD TRESKA, OD GROMA, OD BIJESA, OD GRADA“

Molitva od treska, od groma, od bijesa, i od grada, pronađena 1905. god. u Ječmištima kod Foče, izaziva interesovanje kako kod hrišćanskih, tako i kod nehrišćanskih istraživača. Postoje razna tumačenja i osnovane indicije kako je i od koga nastala ova molitva ili zapis. Sigurna je činjenica da tekstom dominira hrišćanska tematika, i da je tekst pisao neko ko je vrlo poznavao Sv. pismo, te u skladu sa tim i postoji teorija da je tekst napisao neki hrišćanin iz Bosne za svoje sunarodnike koji su primili islam, ali su ostali vjerni svojoj staroj religiji.

Veoma bitna činjenica u tumačenju ovog teksta je i podatak i o sekti Kadezadeli koja je nastala u XIV vijeku i trajala do XVII vijeka. Pol Riko, engleski putopisac u XVII vijeku zabilježio je o ovoj sekti: „Čitaju Novi Zavjet na slovenskom jeziku koji im se donosi iz Moravske i Dubrovnika, ali čitaju i Kuran na arapskom i persijskom, piju vino uz Ramazan i imaju misteriozne običaje. Poturi Bosne su svi iz ove sekte, ali plaćaju porez kao hrišćani. Poštuju ikone i znak krsta. Obrezuju se i uzimaju primjer Isusa Hrista da bi izvodili ovu ceremoniju koja je dugo bila uobičajena među Koptesima, što je jedna sekta grčke crkve u Egiptu“.

 

ANALIZA:

Na samom početku vidimo da je smisao molitve zaštita od „nečistih sila“ koje dolaze u obliku vremenskih nepogoda. U religiju starih Slovena je spadalo i obožavanje raznih božanstava koja su bila povezana sa vremenskim periodima, pa čak i vremenskim neprilikama. Tako je ova „molitva“ konstruisana kao svojevrsna odbrana od nečiste sile koja se krije iza vremenskih nepogoda. Ako uzmemo u obzir da su se pojedini paganski običaji kod nas zadržali do danas, iako imamo bogatu hrišćansku tradiciju, ne čudi nas činjenica da je ova molitva ovako konstruisana. Važno je napomenuti da je ova molitva sastavljena iz djelova slično jekteniji[1] koje se danas proiznose na bogosluženjima. Tako i „Molitva ot treska, ot groma, i ot bijesa i ot grada“ sastavljena je od niza prozbi od kojih svaka započinje prijatnjama ili zaklinjanjima „nečistim silama“ koje prijete „metohu kunovskom“, i u istom tonu se i završavaju.

1.Na samom početku vidimo da se nečistim silama prijeti nebeskim silama tj. božijim anđelima (nama većinom poznati) i u istom tonu se dalje prijeti nečistim silama da ne prilaze „metohu kunovskom“[2].

2.U nastavku se prijeti nečistim silama sa Gospodom Isusom Hristom i navode se riječi: „Oče, oprosti onima koji me muče, za ljubav tvoju – i ja prostim, za ljubav tvoju!“ Navodeći da su ovo Isusove riječi na krstu.[3]  

3.U trećoj prozbi se nečistim silama prijeti „slavnijem prestolom i serapimom“ što aludira na Božiji presto, a pominju se serafimi koji po hrišćanskom učenju spadaju u višu anđeosku jererhiju, i koji po viđenju proroka Isaije okružuju Božiji presto. „Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki imaše šest krila: dvjema zakanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lete.“ (Is 6, 1-2).

4.Pominju se starozavjetni patrijarsi: Avraam, Isak i Jakov, koji po hrišćanskom predanju zajedno počivaju [4]. Njihovim imenima se prijeti đavolima koji se navode po imenima koja su dijelom nama poznati.

5.U nastavku vidimo da se slijedi promjena na samom početku, mjesto prijetnje stoji zakletva „Zaklinjem vas, dijavole i studeni grade...“. Zaklinju se Gospodom Bogom i sa četri jevađela, trista deset svetih otaca i šezdeset mučenika. Broj od trista deset sv. Otaca aludira na sv. Oce koji su učestvovali na Prvom vaseljenskom saboru[5] održanom 325. god. u Nikeji. U nastavku se pominje šezdeset sv. mučenika, Gospod Isus Hristos i sv. Jovan (Krstitelj).

6.U nastavku se ponovo vraća „prijeteća“ terminologija gdje se pominje „sedmi hljebi ježe u jevangelju pomenu i otročetom ježe prija Isus i postavi pred učenike...“ čudesno umnoženje hljebova se u Sv. pismu pominje na dva mjesta koja nazivamo „prvo i drugo umnožavanje hljeba“. Prilikom drugog umnožvanja hljebova, pominje se upravo sedam hljebova.[6] Dalje se spominje dijete (otroče) koje je Isus postavio pred učenike svoje. „I dozva Isus dijete i postavi ga među njih.“ (Mt 18, 2). Potom se pominje mač kojim je Petar odsjekao uho slugi Pilatovom, anđeo Gospodnji koji je sišao sa neba i odvalio kamen od vrata groba Hristovog i strah rimskih stražara koji su  čuvali grob Hristov.[7]

7.Potom dominiraju teme iz otkrovenja Jovanovog (apokalisis) i pominju se dvadeset četiri starješine koje sjede na dvadeset četiri prestola. „I okolo prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola, na prijestolima vidjeh dvadeset i četiri starješine  gdje sjede, obučeni u bijele haljine, i sa vijencima zlatnim na glavama svojim.“ (Otk 4, 4). Zatim imamo spomen četiri anđela koji stoje na četiri ugla Zemlje. „I potom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četri ugla zemlje, i drže četri vjetra zemaljska, da ne duva vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikakvo drvo“ (Otk 7,1). Na kraju se spominje sedam pečata tj. misli se na knjigu sa sedam pečata. „I vidjeh u desnici Onoga koji sjeđaše na prijestolu knjigu ispisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata.(Okt 5,1).

8.Potom opet imamo spominjanje arhangela Mihaila i dvanaest apostola kojima se prijeti nečistim silama.

9.U nastavku se tematika ponovo vraća na događaje navedene u Sv. pismu i to se navode čuda i znamenja koja su zapisana kod jevanđelista Luke u jevanđelju, a koja su apostoli učinili. Ovdje se navodi da je bilo četrdeset čuda, međutim broj čuda koja su apostoli učinili je za nas nepoznat. Potom se pominje prorok Isaija i grad Damask. Poznato je da je ovaj prorok predskazao propast Damaska. „Breme Damasku. Gle, Damask će se ukinuti da ne bude više grad, nego će biti gomila razvalina.“(Is 17, 1). Potom dalje se navode motivi iz „Djela apostolskih“ koja je napisao jevanđelist Luka. Prijeti se „nečistim silama“ anđelom koji se javio kapetanu Korniliju, doveo sv. Petra u Kesariju, duh koji je porazio cara Iroda, te čudesno izbavljenje. Navodi se i čudesno izbavljenje ap. Pavla iz tamnice[8].

10.Na kraju umjesto „zapreštaju vam, dijavole i studeni grade...“ stoji „Stanem dobre, stanem dobre, stanem sa strahom božijim“, ili „Stojmo dobro, stojmo dobro, stojmo sa strahom Božijim“, riječi koje su u bogoslužbenoj upotrebi, a po predanju izgovorio ih je arhangel Mihailo, koji se pominje dalje u tekstu zajedno sa ostalim anđelima. Dalje se spominje i sv. Simeon Stolpnik, i molitva se završava sa riječima da se umnoži svako blago u ovom metohu za ljubav Božiju.

 

Molitva ot treska, ot groma, i ot bijesa i ot grada

 

1.Zapreštaju vam, dijavole i studeni grade i suhi vjetre, arhangelom Mihailom, sa vasemi silami nebeskimi, i Gavrilom i Urilom i Rapailom, i Arapatilom i Epimilom i Putošem, i Rumilom i Nahronotom i Paonom – da ne prihodite ka sijemu metehu kunovskomu!...

2.Zapreštaju vam, dijavole i grade, sedmi riječi, koje reče Hristos, na krstu viseći, bogu: „Oče, oprosti onima koji me muče, za ljubav tvoju – i ja prostim, za ljubav tvoju!...

3.Zapreštaju vam, dijavole, slavnijem prestolom i serapimom -  da ne prihodite, dijavole i studeni grade, ka tome metehu!...

4.Zapreštaju vam, dijavole i studeni grade, trema patrijarsi: Avramom, Isakom i Jakovom, ježe počivaju pod dubom amorijskijem, i vasa imena tvoja zaklinjaju: ime Ancilijaš, Bel, Vratauh, Baršan, Ankibaš, Angluš, Cernicaš, Papiluš, Kozoderac, Dominuš, Rek, Ciper, Lambor, Anmiš, Cernica, Akomiraš, Apomiri..., Araklija, Sotona i Luciper!...

5.Zaklinjem vas, dijavole i studeni grade, gospodom bogom i četiri jevangelji, i trista deset svetimi oci i 60 mučenici, i Hristosom i svetijem Jovanom – da ne prihodite dijavole i studeni grade ka sijemu metehu!...

6.Zapreštaju vam, dijavole i studeni grade i suhi vjetre, sedmi hljebi ježe se u jevangelju pomenu, i otročetom ježe prija Isus i postavi pred učenike, i slavnijem prišastijem Hristovijem, i svetijemi književnici, i nožem i mačem ježe ureza Petar uho rabu Pilatovu, i angeli ježe otvalista kamen od groba Hristova, i strahom od nedužne straže kraljeve, i sedmi zvijezdami i mačem boduštijem – da ne prihodite dijavole i studeni grade ka sijemu metehu kunovskomu!...

7.Zapreštaju vam, dijavole i studeni grade i suhi vjetre, 24 starci sjedešti na prestolu, i munjami i gromi i glasi sjedešti ot prestola, i otroki ježe pojahu pjesan gospodinu, vapešti hadeski...., i vijenci svetijeh ježe položiše prestolom, i knjigami napisanijem... ježe vidje na prestolu na desnice sjedešti, i 4 angeli sjedešti na četireh uglijeh zemlje (i) držešti četiri vjetre zemaljske, i sedmi pečati svetijemi – da ne prihodite dijavole i studeni grade i suhi vjetre ka metehu kunovskomu!...

8.Zapreštaju ti dijavole i studeni grade trstiju ježe izmjerena bi crkov božija, i brenijem ježe izbra Mihajla arhangela sa zmijami, i 12 apostoli i 12 kamenoma – da ne prihodi grad ka sijemu metehu!...

9.Zapreštaju vam dijavole i studeni grade 40 čudesi ježe apustoli satvoriše, koja čudesa i zlamenija piše Luka u evangeliju, i slavnijem prišastijem svetago duha..., i velicijem svjetlom Isaija (kada) gredijaše u Damask..., i angelom ježe se javi Kornilu, i snidijem svetago Petra u Ćesariju, i duhom ježe porazi Iroda cara, i molitvami Pavlovijem ježe zapreti s(ve)ti Pavao ime vu uho vi va tamnice u polunošti, va ide Pavao i sila i rastrgoše se uzi im – da ne prihodite sijemu metehu!...

10.Stanem dobre, stanem dobre, stanem sa strahom božijem, da stane grad, da ne ide na sije meteh!... I gla(gol)emu gospod reče: „Glagolji siju molitvu: Od gradasta vi gospodi pomilujsta vi, gospodi pomiluj; arhangele Mihaile i Gavrile i Urile i Rapaile i Arapataile i Epimile i Putoše i Rumile i Nahronote i Paone, sabludite sijega meteha kunovskog, od zlago dažda i ot dijavola i ot čina i ot bogate te bogactvom bogatoga Simeona Stlupnika, umnožite vasakem blagom za ljubav vasemoga boga Savaota – važem metehu“...

 

Sadržaj molitve je analiziran na osnovu teksta iz knjige Maka Dizdara „Stari bosanski tekstovi“, Sarajevo 1969.

 

AUTOR: jerej Milorad Đukić

 


[1] Izmoljavanje,  niz molitvi. Svaka jektenija je sastavljena od niza zasebnih prozbi (moljenja).

[2] Riječ „metoh“ često vezujemo za manastirske posjede, ali metohom možemo smatrati i zajednicu ili zajedničko dobro ili skup više sela, što odgovara činjenici da je za njihove potrebe i sastavljena ova molitva. Svakako uzimajući u obzir mjesto na kome ova zapis pronađen, a koji karakterišu jaka atmosfeska pražnjenja praćena jakim i čestim udarima groma, a sledujući mnogobožačkoj tradiciji, svakako nam približava iz kojih razloga je ova molitva i sastavljena.

 

[3]Iako ove riječi obiluju hrišćanskim motivima i odgovaraju Isusovoj poruci, ipak ne nalazimo u Sv. pismu da je Isus tako nešto izgovorio na krstu. U Sv. pismu stoji: „Ili, Ili, lima savahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“ (Mt 27, 46) ; „A Isus opet povika iz svega glasa, i ispusti duh.“ (Mt. 27, 50); „...Eloi , Eloi, lima savahtani? što znači: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Mk 15, 34); „... Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj...“ (Lk 23, 46); „A Isus vidjevši mater i učenika koga ljubljaše gdje stoji pored nje, reče materi svojoj: Ženo, eto ti sina. Potom reče učeniku: Evo ti majke...“ (Jn 19, 26-27).

[4]O mjestu pogreba Avraama, Isaka i Jakova imamo svjedočanstvo u Sv. Pismu. „I pogreboše ga Isak i Ismailo u pećini Makpelskoj na njivi Efrona, sina Sara Hetejina, koja je prema Mamriji; Na njivi koju kupi Avram od sinova Hetovijeh, ondje je pogreben Avram sa Sarom ženom svojom.“(1Moj 25, 9-10); „I Jakov dođe k Isaku ocu svojemu u Mamriju u Kirijat-Arvu, koje je Hevron, gdje Avram i Isak bijahu došljaci. A Isaku bješe sto i osamdeset godina; I onemoćav umrije Isak, i bi pribran k rodu svojemu star i sit života; i pogreboše ga Isak i Jakov, sinovi njegovi.“ (1Moj 35, 27-29)

„Odnesoše ga sinovi njegovi u zemlju Hanansku, i pogreboše ga u pećini na njivi Makpelskoj, koju kupi Avram da ima svoj grob u Efrona Hetejina prema Mamriji.“ (1Moj 50, 13)

[5] Opšte prihvanjena je činjenica da je na Prvom vaseljenskom saboru učešće oko 318 episkopa.

[6] Poznato je da je Isusa, sem apostola, pratilo mnoštvo naroda i slušalo propovjed Njegovu, te svjedočili čudima koja je On činio. „U te  dane opet, kad bješe mnogo naroda i ne imađahu šta jesti, prizva Isus učenike svoje i reče im: Žao mi je naroda, jer tri dana stoje kod mene i nemaju šta da jedu... I zapita ih: Koliko imate hljebova? A oni rekoše: sedam. I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji; i uzevši onih sedam hljebova i zablagodarivši, prelomi, pa dade učenicima svojim da postave, i postaviše narodu... I jedoše i nasitiše se, i nakupi komada što preteče sedam kotarica. A onih što su jeli bijaše oko četiri hiljade; i otpusti ih.“ (Mk 8, 1-9)

[7] Vidi: Mt 26, 51; Mt 28, 2-4

[8] Vidi: Dap 10, 1; Dap 10, 9-48; Dap 12, 23; Dap 16, 26

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg

Ključne riječi:

Crkva Relikvije Jevanđelje