POVELjA BANA PAVLA ŠUBIĆA I NjEGOVIH SINOVA KNEZU HRVATINU STJEPANIĆU | Plemenito

POVELjA BANA PAVLA ŠUBIĆA I NjEGOVIH SINOVA KNEZU HRVATINU STJEPANIĆU | Plemenito

POVELjA BANA PAVLA ŠUBIĆA I NjEGOVIH SINOVA KNEZU HRVATINU STJEPANIĆU


Napomena

Ovom poveljom ban Hrvata i gospodin sve Bosne Pavle I Šubić zajedno sa sinovima bosanskim banom Mladenom II, splitskim knezom Jurjem II, trogirskim knezom Pavlom II i šibenskim knezom Grgurom II daje vjeru gospodsku knezu Donjih Kraja Bosne Hrvatinu. Pored toga Pavle je obećao njemu i njegovim sinovima prijateljstvo, bezbijednost ličnosti i posjeda, kao i pomoć ukoliko nekada budu napadnuti. Može se reći da je na neki način ova isprava potvrda dveju povelja iz 1301. i 1304. godine, koje su takođe izdali ban Pavle, njegova braća  i sinovi Hrvatinu. Nije čudno što postoji toliki broj isprava slične sadržine jer jasno je da su se u tom periodu mijenjali vojno-politički odnosi, kao i sama hijerarhija unutar porodice Šubića.

Na samom kraju povelje nalazi se datum i mjesto, tako da znamo da je nastala 21. februara 1305. godine u Skaradinu. Analizirana povelja je doskora smatrana izgubljenom, ali digitalizacijom inventara Mađarskog državnog arhiva utvrđeno je da se tamo nalazi pod signaturom DL 99882, gdje stoji da se radi o orginalu sa dva viseća pečata.

Izdanja: F. Šišić, Iz arkiva u Körmendu, Vjesnik kr. Hrvatskoslavonsko-dalmatinskoga Zemaljskoga arkiva 7 (1905) 214–215, dok. br. 3; Lj. Thallóczy, Istraživanja o postanku bosanske banovine sa naročitim obzirom na povelje körmendskog arkiva, GZM 18 (1906) 435–436, dok. br. III; ed. T. Smičiklas, Codex diplomaticus VIII, 96–97, dok. br. 89; L. Thallóczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, MünchenLeipzig 1914, 328–329, dok. br. IV; N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976, 444 (samo snimak povelje, bez pečata) 2 ; M. Brković, Tri povelje knezova Bribirskih izdane bosanskom knezu Hrvatinu Stjepaniću, Radovi Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Zadru (=Radovi Zadar) 32 (1990) 153.

Literatura: Građa o prošlosti Bosne 3, Banja Luka 2010, str. 11-27, (povelju priredio Neven Isailović).

Prevod

Mi Pavle, ban Hrvata i gospodin sve Bosne, zajedno sa našim najdražim sinovima Mladenom, banom bosanskim, i knezovima Jurjem splitskim, Pavlom trogirskim i Grgurom šibenskim, dajemo, sadržajem ove isprave, na znanje svima kojih se tiče da smo, položivši telesnu zakletvu nad telom Hristovim u crkvi sv. Marije u Skradinu, obećali i obećavamo da ćemo uvek i vazda biti pravi prijatelji kneza Hrvatina, našeg dragog i vernog srodnika i njegovih sinova, da ćemo ih voleti čista srca, da od njegove oblasti i čitavog kneštva Donjih Kraja Bosne, od utvrđenja, zemljišta ili druge njemu baštinske zemlje, ništa od rečenog kneza Hrvatina i njegovih sinova nećemo umanjiti ili uzeti na bilo koji način, te da će dotični knez Hrvatin sa svojim sinovima kod nas i naših u dolasku, boravku i povratku uvek biti slobodan i bezbedan i da ne mora gajiti sumnje u nekog od nas i naših, kao i da od strane nas i naših, zbog bilo kog razloga, spletke ili ćudi, ne sme biti zatočen. Ako mu, na bilo koji način, neko nametne optužbu za neveru ili krivicu, neće biti zadržan kod nas da ikome odgovara, osim ako svojom voljom ne odgovori i, štaviše, može se u svoja utvrđenja zdrav i nepovređen vratiti bez smetnje, protivljenja ili prevare od strane nas i naših. Uz to obećavamo, pod pomenutom verom i zakletvom, da ćemo rečene, kneza Hrvatina i njegove sinove, protiv bilo koga ko njega ili njih želi napasti, podržavati, braniti i pomagati i da nećemo njega i njegove sinove zarad ičijeg prijateljstva, ljubavi, molbe, nastojanja, straha ili mržnje ikada ostaviti ili napustiti. Ako, pak, rečeni knez Hrvatin bilo kakvu očitu neveru, ne daj Bože, učini i istu ne može ili neće da ispravi, od tada mu četiri meseca unapred moramo dati na znanje i javiti našim pismom, da bi se od nas i naših on i njegovi obezbedili; u međuvremenu ne možemo krenuti protiv njega i njegovih, odnosno protiv njegovih dobara, ili ako bi on i njegovi sinovi došli pred nas, ne možemo ih zarobiti ili napasti, već će oni biti sasvim slobodni i sigurni. Sve ovo, u celosti i u pojedinostima, u skladu sa našom dužnom verom u Boga, obećavamo da ćemo neokrnjeno i potpuno poštovati i čuvati, kao i da će se i naši sinovi uvek i vazda toga pridržavati jer ih na to mi, rečeni Pavle ban, zarad blagoslova očinskog obavezujemo i naređujemo im, želeći da se, ako odstupimo od prethodno rečenog, što se uz Božju pomoć neće desiti, pred Bogom i pred ljudima smatramo za nevernike i krivokletnike. U spomen i zarad veće čvrstine navedenoga, izdali smo ovu ispravu osnaženu zaštitom naših pečata. Dato u Skradinu, osmog dana od kraja meseca februara, leta Gospodnjeg 1305.