NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1) | Plemenito

NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1) | Plemenito

NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)


slike

NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA GROBLjU POD DUBOM U UBOSKOM (UBOSKO 1)

Kraj u kojem je područje opštine Ljubinje, između Stoca i Popova polja, je slabo istražen. Za nekoliko uočenih i zabilježenih  gradina i tumula pretpostavlja se da su iz bronzanog ili željeznog doba.  U antičkom periodu je od Stoca preko Žegulje i Ljubinja prolazila antička cesta. Naime, u Žegulji su konstantovani ostaci rimske zgrade, a u Ljubinju ostaci rimskog naselja. Prava istraživanja u tom kraju nisu vršena.

U ranom srednjem vijeku teritorija današnje opštine Ljubinje pripadala je velikoj ranosrednjovjekovnoj župi Popovo. To je bio najsjeverniji dio u župi Popovo koji je graničio sa župama Dubrave i Dabar. Razgraničenje je prirodna granica na žeguljskoj kosi koja geografski izdvaja slivove Trebišnjice i Bregave, kao i masivi Sitnice i Kulaša koji ograničavaju župe Popovo i Dabar. Politički kraj je pripadao oblasti Huma, kojim su od 7. do skoro prve polovine 14. vijeka, uz manje prekide, vladali srpski vladari iz Duklje i Raške. Od 1324. do 1326. godine  ovaj dio Huma zauzeo je bosanski ban Stjepan II Kotromanić, a njegov nasljednik Tvrtko I je  do 1373. godine  proširio  granice bosanske države ka jugu na cijeli Hum, i istočnije sve do Kotora i Onogošta. U vrijeme Tvrtkove vlasti počinje uspon porodice Kosača, iz koje je Vlatko Vuković već u to vrijeme dobio na upravljanje veći dio Huma, kojim je ova porodica  za vrijeme Sandalja Hranića (1392-1435), hercega Stefana Vukčića Kosače (1435-1466) i njegovih sinova do 1482. godine potpuno vladala. Osmanlije su kraj oko Ljubinja zauzele između 1465. i 1467. godine, a u zbirnom popisu Bosanskog sandžaka 1468/69. godine već je upisana nahija Ljubinje. U prvom poimeničnom popisu sandžaka, vilajeta Hercegovina, upisana su mnoga mjesta ovog kraja.   

Izgleda da je taj kraj u ranom srednjem vijeku bio pust, jer se u 14. i 15. stoljeću u njemu stalno naseljavaju brojni vlaški katuni koji su pripadali Donjim Vlasima. Prema istorijskim izvorima iz sedamdesetih godina 15. stoljeća, u Uboskom je bio jedan od  četiri  katuna hercegovačkih vlaha  “rodo-plemenske jedinice  Burmaza”, najbrojnijeg od bratstava vlaha. U to vrijeme katunar  jedne grupe Burmaza u Uboskom je bio Milobrat Obradović. Koliko je još bilo katuna i kojem su vlaškim grupama pripadali, nije poznato. Izgleda da je Ubosko među naseljenim mjestima ljubinjskog kraja u u prvoj polovini 15. stoljeća bilo dobro naseljeno, o čemu svjedoče četiri dokumentovane nekropole i dva natpisa na stećcima: Pomoćana Ostojića na stećku broj 7 na nekropoli Ubosko 1, i Dabiživa Radovanovića na nekropoli Grebuše, na kojoj su ostaci, vjerovatno srednjovjekovne crkve. Dabiživ Radovanović je bio ponosnik olova, odnosno sin Radovana iz džemata Milobrata Obradovića u najbrojnijem vlaškom rodu Burmaza. On se posljednji put u dubrovačkim izvorima sreće 1447. godine, što znači da njegov spomenik nije mlađi od posljednje četvrtine 15. stoljeća.

 

Opis dobra

Nekropola Ubosko 1 spada u veće nekropole ljubinjskog kraja, pored onih u Vlahovićima, Dubočici i Premilovom polju. Na njoj se nalazi 57 stećaka: 2 sljemenjaka, 32 sanduka, 22 ploče i 1 krst sa pločom. Na rubu nekropole, pored seoskog puta, nalazi se i veća čatrnja sa polukružnim svodom. To je nekropola na redove koji su okomiti na glavnu orijentaciju samih spomenika. Stećci su orijentisani u osnovnom pravcu Z-I, tačnije SZ-JI , osim 4 komada koji stoje pod pravim uglom na tu orijentaciju. Orijentacija stećaka prati prirodnu orijentaciju terena.

Pored specifičnih prikaza raznih životinja i ljudskih figura, veličinom i obradom izdvaja se nekoliko velikih ploča (br. 17, 18, 43), dimenzija 300 (310) dž 285 dž 40 cm. Ukrašeno je 13 stećaka.

1. Visoki sljemenjak (150 dž 155 dž 85 cm) sa postoljem (190 dž 195 cm). Pri dnu sljemenjak se sužava. Između sljemena i sanduka je tordirana traka.

Na sjeverozapadnoj čeonoj strani je plastičan stilizovani krst sa jednako dugačkim i malo proširenim krakovima, oivičen plastičnom vrpcom. U sredini krsta su dva koncentrična kružna vijenca, a u krakovima po jedan krug. Ispod krsta je prikaz fantastične životinje bez nogu. Tijelo joj je povijeno. Na glavi je dodatak u vidu dva koncentrična kruga.

Na jugoistočnoj čeonoj strani je plastična predstava jelena sa pticom. Jelen je prignute glave ka jako ispruženim prednjim nogama. Zadnje noge su neobično dugačke i podvijene. Na sjeveroistočnoj, bočnoj strani je plastično prikazana scena lova. Lovac na konju gađa kopljem jelena u vrat.

2. Veći, okrnjen i utonuo sanduk (169 dž 110 dž 50 cm).Vrhovi vertikalnih strana uokvireni su vrlo plastičnom tordiranom vrpcom. Na sjeverozapadnoj čeonoj strani je povelik stilizovan plastični krst sa dva mala krsta iznad njega. Krakovi velikog krsta su jednake dužine i završavaju se kružnicama.  Na obe bočne strane  je po jedan  niz jednostavno datih plastičnih figura  koji podsjeća na kolo. Neke figure su oštećene.

3. Jako nizak sanduk sa postoljem. Sanduk je manjih dimenzija (118 dž 82 dž 17 cm). Postolje je na svim stranama veće za 15 cm. Stećak je okrnjen na uglovima i đelomično utonuo. Na vodoravnoj plohi je originalna reljefna predstava koja se sastoji od dvostrukog krsta čiji se vodoravni krakovi završavaju većim spiralama. Uspravni krakovi imaju na gornjoj strani rozetu, a na donjoj polukružno postolje krsta i u njemu rozetu. Na gornjem vodoravnom kraku je na svakoj strani između uspravne prečke i spirale po jedna ptica.

4. Sanduk srednje obrade i očuvanosti. Na sjeverozapadnoj čeonoj strani je plastični krst sa proširenim krakovima pri krajevima. Između krakova gornje polovine je po jedna jabuka.

5. Visoki sljemenjak sa postoljem  (172 dž 61 dž 100 cm), vrlo dobro klesan i očuvan. Malo je nagnut na istočnu stranu. Orijentacija je sjever-jug. Pri dnu je malo sužen. Na svim uspravnim stranama, između sljemena i sanduka, je jako izražena plastična traka. Na sjevernoj čeonoj strani je plastično izveden pravougaoni štit i ispod njega urezani mač. Cijelom visinom štita je prikazana životinja koja ima sva svojstva jelena sa podignutom glavom, osim dugačkog repa, zabačenog na leđa, koji se na na kraju račva. U zabatu sljemena je prikazana neka životinja dugačkog repa ispred koje je zmija. Na južnoj čeonoj strani je scena borbe dviju životinja. Podsjeća na prikaz borbe lava sa zmajem. “Zmaj” ima zmijoliko tijelo, dva krila  i zavinuti rep. Glava je prikazana sa velikim otvorenim raljama.  Na zabatu je prikaz dviju ptica, okrenutih jedna prema drugoj. Na zapadnoj bočnoj strani je kolona od šest muških figura sa mačevima. Prvi ratnik je okrenut koloni koja počinje sa konjanikom, a iza njega su još 4 pješaka. Prvi pješak ima naperen luk i strijelu. Na istočnoj bočnoj strani su dvije scene: u južnoj polovini je trenutak kada lovac zabada koplje u trbuh medvjeda. Figura čovjeka je mala u odnosu na medvjeda.  Na sjevernoj polovini je scena lova na jelena. Iznad jelena je soko koji ga progoni, a lovac ga gađa strijelom.

6. Visoki sanduk (172 dž 70 dž 80 cm), oštećen, nagnut i utonuo. Na zapadnoj čeonoj strani  se primjećuje figura čovjeka. Pošto je istočna čeona strana do pola visine nad zemljom, vidi se gornji dio tijela jelena. Na sjevernoj bočnoj strani je dio nekog reljefnog motiva koji se ne raspoznaje.

7. Visoki sanduk sa postoljem (sanduk 145 dž 40 dž 105 cm; postolje ), uzak, malo okrnjen, ispucao, inače dobro klesan. Orijentacija sjever-jug. Na vodoravnoj  plohi je uklesana “kamenica”. Na sjevernoj čeonoj strani je reljefni prikaz konjanika sa štitom i mačem. Ispod njega je urezan natpis u 5 redova, oštećen i djelomično čitak. Vego je pročitao natpis pisan  ćirilicom: “+ OVDI UMRH…MILO OSTOJE NECI. A SE PI[SA]… (Ovdje umrijeh, ja Milo, nećak Ostojin. Napisao…). Na južnoj čeonoj strani, ispod dvije rozete, u vijencima uokvirenim trakom od kosih paralelnih crtica, je skoro nečitak natpis, raspoređen u šest kosih redova. Prema Bešlagiću, razaznaje se tekst: “ASE LEŽE POMOĆAN OSTOIĆ , KO MENE … NKO ME.... Patronimik Ostojić javlja se dva puta u knjizi Ivana Pripčinovića u drugoj polovini 15. stoljeća, a prema analizi slova spada u 15. stoljeće. Na zapadnoj bočnoj strani je plastičan friz od niza  četverolisnih rozeta u kružnim vijencima ispod kojeg je traka od urezanih kosih paralelnih crtica. Ispod friza su “romaničke“ arkade  sa 4 interkolumnije. U arkadama je nekoliko slova kao nastavak natpisa sa čeonih strana. Na istočnoj bočnoj strani je isti motiv friza i arkada.

8. Visoki, dobro obrađen sanduk sa postoljem (sanduk 147 dž 87 dž 97 cm, postolje 180 dž 120 cm).  Prema dnu sanduk se sužava. Okrnjen je na južnoj strani.  Na vodoravnoj strani je plastičan ukras u vidu običnog krsta. Na vrhu uspravnih strana je plastičan friz od povijene linije sa trolistovima. Ispod nega je na zapadnoj čeonoj strani, u plitkom reljefu, prikaz lova na jelena sa lovcem i sokolom. Na istočnoj čeonoj strani je nekoliko reljefno isklesanih figura. U dnu je vjerovatno srna koju slijedi pas. Iznad srne su tri ptice. U visini ptica na drugoj polovini slike je ženska figura sa rukama na bokovima. Na njenim ramenima stoji  po jedna ptica neobično dugačkih nogu.

Na sjevernoj bočnoj strani je u plitkom reljefu prikazana kolona sa četiri košute, na čijim su leđima ptice, slične onima na ramenima ženske figure na istom spomeniku.  Ispod prve košute je prikaz fantastične životinje koja, po Bešlagićevom detaljnom opisu, podsjeća na figuru pijetla.

9. Sanduk (186 dž 80 dž 55 cm), oštećen na južnom kraju i utonuo u zemlju. Uspravne strane su na vrhu ukrašene frizom od povijene linije sa trolistovima. Na zapadnoj čeonoj strani prikazano je kolo, sastavljeno od muških i ženskih figura koje se drže rukama uzdignutim u visini ramena. Kolo se nastavlja i na sjevernoj bočnoj strani. Na istočnoj čeonoj strani vidi se dio konja i jahača. Na južnoj bočnoj strani nad zemljom je samo vrlo plastičan friz.

10.  Sanduk  utonuo u zemlju. Na južnoj bočnoj strani je vidljiv dio nekoliko ljudskih figura sa uzdignutim rukama,  sa relativno velikim šakama sa sastavljenim prstima.

11. Veliki i visok sanduk sa postoljem (sanduk 180 dž 88 dž 220 cm, postolje 220 dž 180 dž 30 cm). Prema dolje sanduk se sužava. Pri vrhu svih uspravnih strana se pruža plastičan friz od povijene linije sa trolistovima, ispod kojeg je traka od kosih paralelnih crtica. Na zapadnoj čeonoj strani je plastično prikazana scena konjanika čije uzde pridržava ženska figura. U drugoj ruci žena drži koplje ili zastavu. Iznad glave konjanika je osmerolisna rozeta u kružnom vijencu. Bočno, sa obe strane, nalazi se po jedna velika četverolisna rozeta okružena nazubljenim vijencem. Na istočnoj čeonoj strani je figura jelena. Na južnoj bočnoj strani su arkade sa “saracenskim“ lukovima  i sa 6 interkolumnija. Na sjevernoj bočnoj strani je isti prikaz, samo što je između arkada i friza isklesan niz rozeta u vijencima.

12. Veliki krst sa pločom, dobro obrađen i očuvan. Dimenzije: krst visina 325 cm, širina sa krakovima 165 cm, debljina 35 cm, ploča 215 dž 160 dž 40 cm. Obe uspravne strane krsta su identično ukrašene urezanim ornamentom. Krst je obrubljena trakom sa kosim paralelnim crticama. U centru krsta je urezana osmerolisna rozeta. Isti motiv je na tri kraka krsta. Ploča je na vodoravnoj strani obrubljena istom bordurom kao i krst.

13. Velika ploča (250 dž 220 dž 35 cm). Oštećena atmosferilijama. Unutar bordure od urezanih kosih paralelnih crtica, u jednom uglu je polumjesec, a u drugom rozeta.

Nekropola se može datirati u široki raspon 14. i 15. stoljeća, ali prema natpisu na stećku br. 7 i prema hronologiji natpisa na stećcima na obližnjim lokalitetima na područjima Ljubinja i Stoca, razvoj ovih nekropola je bio naijntenzivniji u drugoj polovini 15. stoljeća. Patronimik Ostojić javlja se dva puta u knjizi  IvanaPripčinovića u drugoj polovini 15. stoljeća (Hrabak, 1956, 37).

 

IZVOR: Komisija/Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Predsjedavajuća komisije Ljiljana Ševo, broj: 05.2-2-699/03-2, 21. januar 2004, Sarajevo.

FOTOGRAF: Mitar L. Đurica

PRIREDIO I PRILAGODIO ZA SAJT: Boris Radaković

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg

Ključne riječi:

Mramorje Stećci Crkva Hum