DVA ĆIRILIČNA NATPISA DOBRIJEVIĆA U DONjEM LUKAVCU NA PODRUČJU NEVESINjA | Plemenito

DVA ĆIRILIČNA NATPISA DOBRIJEVIĆA U DONjEM LUKAVCU NA PODRUČJU NEVESINjA | Plemenito

DVA ĆIRILIČNA NATPISA DOBRIJEVIĆA U DONjEM LUKAVCU NA PODRUČJU NEVESINjA

            

U sklopu istraživanja srednjovjekovnih ćiriličnih natpisa na prostoru Istočne Hercegovine koja teku od 2004. godine, posjetio sam (1. i 3. mart 2015) stara groblja u selima Lukavac Gornji i Donji. Groblje u Donjem Lukavcu pomenuo je zaslužni istraživač stećaka Šefik Bešlagić donoseći podatke po kazivanju drugih lica (što je naznačeno) i kazujući da nekropola broji četrnaest spomenika kao i da se nalazi na uzvišenju blizu sela. Natpisi nisu pomenuti[1]. Prema kazivanju mještana, ovo groblje nije posjedovalo veći broj spomenika tipa stećka, već samo dva sanduka (ili debele ploče) pod kojima su, prema mjesnom predanju, sahranjena trojica braće. Oba spomenika leže jedan kraj drugog u središnjem dijelu ograđenog prostora savremenog srpskog groblja, a u neposrednoj blizini stijenskog kompleksa na kojemu se uočavaju ostaci starih zidova vezivanih krečnim malterom (Val). Kraj sela i Vala vodi planinski put za bilećko selo Davidovići i Dabar što je značajno za ovaj prilog.

 

Ključne riječi: Lukavac, Nevesinje, stećci, natpisi na stećcima, ćirilica

Spomenici su približnih dimenzija i oba su ukrašena motivom spiralno povijene lozice uz rubove. Uočljiva su jasno ocrtana natpisna polja pravougaonog oblika koja leže u zapadnom, nadglavnom dijelu horizontalne površine spomenika. Slova su velika (maksimalno do 12 cm), duboko usječena, ali su oba natpisa trpjela uticaj hemijskog rastakanja što je vidljivije na drugom, položenom sjevernije. Prvi natpis je bilo moguće kvalitetno snimiti i prije nego su usjeci glijeta markirani mekanom kredom.


 Stećak br. 1 (južni) Pogled sa zapadne strane


Natpis. br. 1



Ploča: 2 h 1,59 h 0,40 m


SE LEŽN NEG

OMNR DROB

ɤNEVNĆЬ

Ȝ BRATOM

SEMNROMЬ

 

A SE LEŽI NEG

OMIR DROB

UIEVIĆ

Z BRATOM

SEMIROM


Poslije pažljive analize svih slovnih znakova došao sam do jasnog saznanja da je klesar ovdje uklesao prezime DROBɤNEVNĆЬ, dakle: Drobujević. Vjerujem, a vidjećemo kasnije i dokaze koje donosi drugi natpis, da je ovdje klesar načinio pogrešku i krivo ispisao prezime DOBRɤNEVNĆЬ, dakle: Dobrujević. Na taj način čitanje natpisa bi glasilo: Ovdje leži Njegomir Dobrujević z bratom Semirom. Postoji, dakako, mogućnost da prvo slovo trećeg reda nije ɤ već nespretno usječeno R pri čemu je glijeto „pobjeglo“ ulijevo pa bi prezime bilo uklesano kao: DROBRNEVNĆЬ, ali to je od manjeg značaja. Po mojim uvidima, jedinstven je na ovome prostoru slučaj horizontalno položenog slova ɤ iako se srećemo sa naglavačke okrenutim slovom (na pr.: natpis županice Rudi na Gorici kod Stoca[2] ili natpis u Kruševu kod Stoca[3]).

 

Ovo prezime je nesumnjiva varijanta poznatog srednjovjekovnog prezimena Dobrijević koje se vezuje uz Staru Crnu Goru u periodu Crnojevića[4]. To će upravo pokazati sljedeći natpis.

 


 Natpis. br. 2; Ploča: 2,03 h 1,54 h 0,40

A SE LEŽN 

SEMNRЬ

DOBR[NEV]

NĆЬ

 

 A SE LEŽI

SEMIR

DOBR[IEV]



Ovdje leži Semir Dobrijević.

 


Stećak br. 2 Pogled sa istočne strane

Ova ploča koja leži sjevernije nosi natpis koji je oštećen. I ovdje je natpisno polje jasno uokvireno. Poslednja slova trećeg reda trpjela su najveća razaranja. Ipak, moguće je jasno uočiti slovo N i E i ostatke dvotbušastog V. Vjerovatno da se ovim natpisom „ispravlja“ pogreška kod klesanja prethodnog natpisa dvojice braće i prezime dovodi u valjani poredak slovnih znakova: Dobrijević. Ovdje bih pružio jedan očigledan primjer pogreške pisara Radiča Grupkovića koji je načinio pismo hercega Stefana Dubrovačkoj republici 5. jula 1450. povodom isplate konavoskog dohotka. U redu X pisma Radič piše naziv mjeseca avgusta: agɤvьsta, a u XIII redu pravilno: avьgɤsta.



Po grafijskim karakteristikama ove natpise bi bilo moguće okvirno smjestiti na kraj 15. i početak 16. vijeka (poleglo B[5], pravougaono, horizontalno položeno V, slovo N u obliku stolice kakvo viđamo u rukopisima do 18. vijeka, slovo G sa ukrasnom kukicom koje bi tendiralo 15. vijeku[6], slovo D nakrivljeno udesno blisko obliku ovog slova u natpisu Dragića Bodeča na Vraćenovićima koje tendira 15. vijeku[7], slovo Z koje može pripadati 15. vijeku[8]).

 

Bez namjere da rješenjem natpisa rekonstruišem mjesno predanje o trojici braće, rekao bih da prvi natpis svjedoči proces islamizacije u ovome kraju. Svakako, može se razmišljati i čini se vjerovatnom  mogućnost ukopa Semira iz prvog natpisa pod drugi spomenik, dakle, promjena odluke o ukopu pod isti stećak.

 

U polju pod selom Gornji Lukavac obišao sam greben Grčke glavice sa velikim brojem stećaka pri čemu su najstariji primjerci grupisani na grobnoj gomili u zapadnom dijelu nekropole. To su mahom stećci tipa ploča. Na istočnom kraju nekropole viđaju se veliki sanduci i jedan sljemenjak dimenzija: 2.07 h 0,76 h 0,85 m. Ovo groblje je pomenuo Š. Bešlagić[9] propustivši da pomene nekropolu Djevojačke grobnice koja je situirana na tjemenu gomile pod kućom Petra Grahovca. Ova nekropola sastavljena je od sva spomenika tipa sanduka.

 

Tokom terenskih istraživanja starih ćiriličnih natpisa na prostoru istočne Hercegovine pronađena su dva stara natpisa roda Dobrijević koji se u istoriografiji veže za predjele Njeguša (Mali Zalazi) i bratstvo Gorevuka.  Natpisi su snimljeni i pročitani. Svjedoče ukop braće Njegomira i Semira, te proces djelimične islamizacije u ovom dijelu Nevesinja koji je, shodno grafijskim karakteristikama natpisa, može smjestiti na kraj 15. i početak 16. vijeka.

 

AUTOR: Goran Ž. Komar

 

Rad je objavljen u zborniku: G. Komar, „Ćirilični natpisi Stare Hercegovine“, Podgorica 2016.



[1] Šefik Bešlagić, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971, 354

[2] M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, II, Sarajevo, 1964, 10. 11, br. 54; Goran Ž. Komar, Stari ćirilični natpisi istočne Hercegovine (sa pregledom krstova), drugo dop. i izmj. izd, Herceg Novi, 2015, 81-83

[3] G. Ž. Komar, isto, 80-81

[4] Jovan Erdeljanović, Stara Crna Gora, Etnička prošlost i formiranje crnogorskih plemena, Beograd, 1978, 391, 757: Stepanь Dobrnevnkь vlastelin od Gorevuka u doba Ivana Crnojevića. Govoreći o starom stanovništvu Maloih Zalaza autor ocrtava starinike Gorevuke koje su kasniji doseljenici prognali „nekuđ u Dabar (u Hercegovini), te je ostala i crkva tih starinaca, koju su posle prepravljali. „Hram“ je crkvi zimnji Sv. Jovan“. On sjeća na povelju Ivana Crnojevića u kojoj se pominje Stjepan Dobrijević.  Povelja pominje Stejapana ot Gorevɤkь i Radiča Dobrijevića ot Braikь. Zatim, Dobrnevnkь Vɤkašnnь kao vlastelin u periodu vladavine Ivana Crnojevića pomenut u povelji Ivanovoj iz 1489. godine: s. 410, 464; Radnčь Dobrnevnčь, takođe vlastelin od Njeguša poznat po povelji Ivana Crnojevića: s. 410, 464, 757. Predanje malozalaških rodova o progonu Gorevuka donosi J. Erdeljanović u detaljima, ali ovdje je zanimljivo da se događaji u predanju smještaju oko 1530. godine (s. 451). J. Erdeljanović opisuje i Gorevuke u Dobrskom selu i uz njih Dobriloviće, a takođe, u Župi Dobrskoj (s. 180).  Kazuje se,  još po Andriji Jovićeviću, o dolasku Gorevuka porijeklom od nekog Valca Gornjevuka koji se prije četiri stotina godina sa dva brata preselio iz Mostara u Njeguše gdje je stajao kratko vrijeme, pa se preselio u Dobrsko selo (s. 391). Skrenuo bih pažnju na predanje zabilježeno od J. Erdeljanovića o Gorevucima koji se dovode iz Hercegovine sa Klobuka (Ratko) kazujući o ugledu bratstva te grbu i plemstvu podjeljenom od Stefana Dušana. Na grbu im bijaše predstavljen vuk (s. 759-762). Pouzdane podatke iz Arhiva Kotora o Gorevucima donio je Risto Kovijanić.  On je utvrdio da su pripadnici bratstva doseljeni u vrijeme poslije prvog pada srpske despotovine (1439). Dobrijevići-Gorevuci se u Njegušima javljaju u isto vrijeme sa Herakovićima i Rajićevićima, a uskoro poslije toga u Dobrskom selu. Vocassinus Dobrievich iz Njeguša pominje se kao carinik njegove uzvišenosti Gojčina Đuraševića (Crnojevića) 1442. godine; Raditius Dobrievich de Tergovista ugovorio je sa Mihailom Paltašem 1441. isporuku olova uz jemstvo Heraka Herakovića. Autor skreće pažnju i na pisanje K. Jirečeka o Vukosavu Dobrijeviću kao despotovom kefaliji u Trepči 1450. godine predpostavljajući da je to onaj vojvoda Vukosav koji je 1452. išao u Carigrad sultanu kao despotov izaslanik: Risto Kovijanić, Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (XIV-XVI vijek) knjiga II, Titograd, 1974, 106-109. Dobrijević Bogdan se pominje u konavoskom selu Vitaljina 1467. godine, a u vezi sa poslovima Ilije Micetića iz Novoga sa Vidom iz Venecije: Veljan Atanasovski, Pad Hercegovine, Beograd, 1979, 148. Autori studije o konavoskim rodovima prezime dovode u vezu sa Luićima: Niko Kapetanić, Nenad Vekarić, Konavoski rodovi a-g, sv. I, Zagreb-Dubrovnik, 2001, 352

[5] Gordana Tomović, Morfologija ćirilskih natpisa na Balkanu, Beograd, 1974, 17

[6] G. Tomović, Morfologija..., 18

[7] G. Komar, Stari ćirilični natpisi..., 2015, 161. Velika je sličnost oblika slova natpisa iz Lukavca sa ovim natpisom kraj crkve Sv. Georgija u Vraćenovićima

[8] G. Tomović, Morfologija..., 20

[9] Isto, str. 354

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg

Ključne riječi:

Stećci Mramorje