„KULA KRALjEVIĆA MARKA“ | Plemenito

„KULA KRALjEVIĆA MARKA“ | Plemenito

„KULA KRALjEVIĆA MARKA“


slike

„KULA KRALjEVIĆA MARKA“
„KULA KRALjEVIĆA MARKA“
„KULA KRALjEVIĆA MARKA“
„KULA KRALjEVIĆA MARKA“
„KULA KRALjEVIĆA MARKA“

Na desnoj obali rijeke Drine u Višegradu,koji se u pisanim dokumentima prvi put pominje 1358. godine i u kome je nekad iznad  današnje varoši, bila tvrđava“Stari grad“ ili „Pavlovina“ (koja je ime dobila po vojvodi Pavlu Radenoviću i njegovom sinu Radoslavu Pavloviću), i danas samuje neobična građevina. Sazdana od tvrdog klesanog kamena, ova građevina ovalnog oblika, zapuštena i ostavljena, kao da traži radoznalog sagovornika kome će, bar na kratko ispričati svoju priču, otkriti mu od kada je i zašto je baš na tom mjestu podignuta.


Danas je to više legenda nego istorija, jer je vrijeme ispiralo godine i kroz svoje rešeto propuštalo samo ono što je narodno vjerovanje i saznanje prihvatalo kao istinu.


Zidovi ove neobične kule, debeli su dva metra. Možda i zbog toga vrijeme i nevrijeme ih nisu mogli uništiti. Ostala je zidina visoka desetak metara unutrašnjeg prečnika od četiri metra. Na visini od oko osam metara vidivi su ostaci hrastovih oblica koji su dijelili kulu na donji i gornji sprat. Ta kula na dva boja, kamenom obloženim hodnicima, bila je povezana sa gradom iznad kule, dok se jedan uži hodnik,spuštao na samu obalu Drine. Ispod kule bilo je nekoliko udubljenja u stijeni. U njima su bile stražarnice iz kojih su budno motrili stražari.


U narodnom predanju ova se kula sačuvala pod nazivom „Kula Kraljevića Marka“ a ponegdje i pod nazivom „Tamnica“. U njoj je, vjeruje narod, boravio slavni junak Marko Kraljević koji je na svom konju Šarcu preskakao sa jedne na drugu obalu rijeke. Ispod kule su, u kamenu stancu bila udubljenja koja su, kazuje predanje, ostala od Šarčevih kopita, bilo je udubljenje u stijeni sa naslonom kao i kamen stanac sa procijepom u koji je Marko Kraljević zabadao svoju sablju kada bi se na tom kamenom sjedalu odmarao. U narodu su se ta obilježja sačuvala pod nazivima „Markova stolica“, „Markova sjedala“ i „Markova stopala“. Danas tih obilježja više nema jer su uništena prilikom izgradnje puta pored Drine. Marko je, kazuje legenda, sa te kule odmjeravao snagu sa drugim junacima bacajući na drugu stranu Drine svoj topuz šestoperac koji je, u odnosu na topuze koje su nosili drugi junaci i vitezovi, bio dvostruko teži. Jednom je, u takvom nadmetanju, na toj kuli snagu odmjeravao sa Musom Kesedžijom. Sa lijeve obale Drine, sa Bukovih stijena, Marko je na svom konju Šarcu, sa kojim je“iz leđena rujno vino pio, pola pio pola Šarcu davo“, sa lakoćom preskakao rijeku, tako da njemu splavovi i đemije, koje su služile za prelaz sa jedne na drugu obalu, nisu trebali. Iz te kule Marko je motrio ko mu se to kuli približava, a nije se u to vrijeme bilo lako zaputiti Drinom i krenuti na desnu stranu gdje ga je čekao mrki pogled strašnoga junaka, pred kojim je išla pjesma, a pratila legenda.


Za vrijeme turske vladavine tvrđava je pretvotena u tamnicu u kojoj su sužnji, ne vidjevši sunca ni mjeseca, tamnovali dok bi istrunuli. Otuda joj i naziv „tamnica“. U vrijeme austrougarske vladavine unutrašnjost kule je zatrpana zemljom i kamenjem kako se u njoj ne bi mogli okupljati i prikrivati bundžije i komite od kojih je vlast zazirala.


Kula Marka Kraljevića danas samuje i plijeni radoznale poglede svima onima koji lijevom obalom Drine, dolazeći čuvenoj ćupriji na Drini, zagledaju njene oble zidine pitajući se ko ih je, kada i zašto sazidao. Kula je davno potrošila svoje, a novo vrijeme nije stiglo da postavi ni putokaze.

 

PRIREDIO I FOTOGRAFISAO: Uglješa Skoko 

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg

Ključne riječi:

Grad