KAD I ZAŠTO JE NASTALA ILIRSKA HERALDIKA? | Plemenito

KAD I ZAŠTO JE NASTALA ILIRSKA HERALDIKA? | Plemenito

KAD I ZAŠTO JE NASTALA ILIRSKA HERALDIKA?

Grb Dušanovog carstva prema Korenić-Neorić grbovniku

Počeci ilirske heraldike vezuju se za Petra Ohmučevića Grgurića iz okoline Slanog kod Dubrovnika. Petar, ili don Pedro, sin pomorca i trgovca žitom, proslavio se u španskoj mornarici, naročito posle bitke kod Lepanta, i uzdigao do ranga admirala. Napulj, gde je služio u španskoj floti, bio je centar podsticanja „slovinskih” ideja i oslobodilačkih pokreta pa Balkanu. Don Pedro je, međutim, imao jedan nerešen problem. Njegovo sumnjivo plemstvo nisu priznavali ni u Dubrovniku, a nekmoli oholi španski plemići i vicekralj u Napulju. I danas je otvoreno pitanje da li su Grgurići iz Slanog (Ivelja Grgurić, trgovac žitom, i njegovi sinovi: potonji admiral Petar, Nikola, Đorđe, Marko i Ivan) bili u vezi s Ohmučevićima, sitnijom humskom vlastelom XIV i XV veka? Aleksandar Solovjev je mislio da jesu. Verovao je, štaviše, da je jedan od povoda za čitav heraldičko-genealoški projekat Petra Grgurića Ohmučevića bila povređena sujeta pravog kolenovića, kome dubrovačka administracija i španski dvor nisu priznavali autentična i stara vlastelinska prava. S drute strane, postoje i oprečna mišljenja. Mihailo Dinić i Sima Ćirković smatraju da je prvi i osnovni falsifikat don Pedra i njegovih pomagača bio u tome što su Grguriće pretvorili u Ohmučeviće, koristeći tradiciju bosanskih Ohmučevića i legende i pesme o Relji Krilatici. Genealoške konstrukcije  Petra Iveljinog Grgurića (Ohmučevića?), naime, uvukle su u čitavu priču i istorijskog ćesara Relju iz XIV veka, kao tobožnjeg admiralovog pretka. Relja (Hrelja) je bio Dušanov velmoža i umro je bez potomaka, kao monah, u manastiru Rila u Bugarskoj 1342. godine. Do XVI veka već je prerastao u epsku figuru iz narodnih pesama (Relja Krilatica, Relja od Kostura, tj. od Kastorije). U svakom slučaju, don Pedro je vrlo slobodno koristio istorijske podatke i narodnu tradiciju kako bi uljepšao svoju porodičnu istoriju. Istorijski izvori o porodici Ohmučevć sasvim su kontradiktorni, često i namerno zamagljeni različitim genealoškim konstrukcijama, kao što je Miniatijev „Breve discorso genealogico“, ili ne baš preterano pouzdana Đelčićeva kljiga  „I conti  di Tuhelj“.

Grb Dušanovog carstva prema Beogradskom grbovniku II

Kao španskom admiralu, don Pedru je bilo veoma stalo da pokaže svoje staro i razgranato, otmeno, plemenito poreklo. Osam „quartire“ (četiri pradede i četiri prababe) plemstva, i to čisto katoličkog, bilo je, uostalom, uslov za ulazak u neki od velikih španskih viteških redova, što je bila don Pedrova želja. Pošto nije mogao da pribavi autentične dokaze, Ohmučević je Špance počeo da snabdeva prvo usmenim svedočanstvima o svom plemenitom poreklu, a zatim fiktivnim rodoslovima i dokumentima. U devetoj deceniji XVI veka don Pedro je prikupio veći broj povelja, rodoslova, grbova i 1594. od Kraljevskog saveta u Napulju konačno dobio dekret o svom plemstvu i potvrdu lažnih povelja. Godine 1595, ako ne i ranije, pojavio se - kao kruna Ohmučevićevih dokaza - grbovnik sa preko 150 grbova koji dokazuju slavu i moć nekadašnjeg Dušanovog carstva, ali i staro i plemenito poreklo don Pedra, njegovih rođaka i predaka.  Original ovog grbovnika danas je izgubljen, a smatra se da je mogao nastati još 1590, a u svakom slučaju najkasnije 1595, kada se pojavljuje za sada najstariji datiran prepis grbovnika, poznat kao Grbovnik Korenića Neorića.

 

 

 

Grb Dušanovog carstva prema Splitskom rukopisu

Petar Ohmučević je, međutim, već 1584. imao falsifikovanu rodoslovnu tablicu sa navodnih osam stepeni plemstva svojih predaka i sa njihovih osam grbova u bojama. Ovo je, kako veli A. Solovjev, svedočanstvo o počecima ilirske heraldike. Donekle je zagonetno zašto je Petru Ohmučeviću bio potreban i grbovnik 1595, kada je već pre toga 1594. različitim falsifikovanim poveljama, pismima i rodoslovima uspeo da ostvari svoj naum i da mu Kraljevski savet u Napulju prizna plemstvo. Grbovnik Korenića Neorića iz 1595, prema tome, nije najstariji grbovnik i verovatno ga nije naručio don Pedro, već je prepisan sa starijeg protografa (don Pedrovog - hipotetičnog izgubljenog grbovnika). Taj, najstariji ilirski grbovnik, za koji se pretpostavlja da je postojao, morao je nastati pre 1594, da bi osnažio don Pedrove zahteve. U radu „Prilozi za bosansku i ilirsku heraldiku“, Solovjev, na tablici porekla ilirskih Grbovnika, ovaj izgubljeni protograf datira u 1590. godinu.

 

Preuzeto iz knjige: „Ilirski grbovnici i drugi heraldički radovi“, autor: Aleksandar Palavestra.

 

PRIREDIO: Boris Radaković

 

slika dana:

nosilac projekta:

pordžali:

baner dijaspora.jpg

ministarstvo prosvjete baner.jpg

Ključne riječi:

Srbi Heraldika Grbovi Bosna